U nastavku Vam šaljemo materijal tj. prijavu programa
Leonardov kod - frekvencija u sklopu natječaja Ljepota
fizike.
Karakterističnost programa jest ta da predstava svojim
sadržajem izravno ne opisuje fizički događaj ili ličnost
iz fizike već da se izravno implementiraju načela fizičkih
teorija u samu srž funkcioniranja kazališta – režiju i
dramaturgiju koju Teatar Rubikon istražuje već skoro 10tak
godina.
Nadalje produkcija se temelji na tzv. Novom kazalištu.
Jezik izričaja jest teatar pokreta, što predstavu čini
dostupnom populaciji bez obzira na jezik izražavanja.
Materijal jest opširniji kako biste dobili što bolji uvid
u povijest i način rada u Teataru.
Za dodatne informacije slobodno se obratite.
S poštovanjem
Zvonimir Peranić
Nova međunarodna produkcija: Leonardov kod-frekvencija
– 2005.
Leonardov
kod - frekvencija je međunarodni projekt s umjetnicima
iz 6 zemalja Svijeta.
Izvođači
su uglavnom profesionalni mimičari iz Hrvatske, Španjolske,
Austrije, Rusije, Japana i Ujedinjenog Kraljevstva.
Tema:
Promjene,
mijene, periode, generirane kodnim zapisima prirode.
Odlika periodičnosti jest ponovno dograđeno ponavljanje
- transformacija
Svako samoslično ponavljanje ima svoju frekvenciju.
Svaka materija emitira elektromagnetske valove određene
frekvencije.
Vidljivi dio spektra, ono što vidimo frekvencije, su (6)
boja + sve izmiješane zajedno što čini bijelo (1) te suprotnost
bijelome crno (1) 6+1+1=8
Slijedi: promjene transformacijom kroz frekvencije (npr.
kostimografija u scenografiju, izvođači u scenografiju,
publika u izvođače, izvođači i publika u zvuk (glazbu),
glazba u osvjetljenje, osvjetljenje u kostimografiju)
Scenografija
Pravilna
osmerokutna (ili četverostrana) prizma pomičnih strana.
Prostor iznutra i izvana. Iznutra jest prostor publike.
Prostor izvođače je djelomično izvana. Lebdeći pomični
kostimi u koje se pretvaraju izvođači.
Opis:
6
boja, 8 stanja, 8 glazbenih zapisa, 8 slika, 8 frekvencija,
8 početnih doživljaja – nebrojeno kombinacija, mogućnosti,
tijekova, doživljaja. Percepcija boje na svakoga djeluje
drugačije. Boje se tumače na različite načine: osjećajne,
psihološke, prirodne, znanstvene, vizualne, audio… Svaka
za sebe ima određeno značenje, svaka kombinacija stvara
novo stanje, svake 3,5,5… Dok se spajaju u dugu – rijetku
pojavu.
Frekvencija je stoga stanje, nastalo instaliranjem 6 kombiniranih
dimenzija osnovnih boja u obliku pokreta, materijala,
glazbe i svijetla unutar prostora razlomljenog međusobno
fizički, nezavisnog prepuštanja slučajnim kombiniranjem,
pojavljivanjem i nestajanjem te uvijek iznova stvaranjem
novih oblika. Iako prostorno međusobno odvojeni (svijetlom,
glazbom i prostorom) neminovno je da nezavisni oblici,
zbog svog zajedničkog pojavljivanja u vremenu stvaraju
i monokromatsku tišinu – mrak.
Doživljaj se mijenja u ovisnosti o točki promatranja –
upija se stanje koje se trenutno i samo u toj kombinaciji
događa. Takvih točaka u prostoru (ishodištu) iz kojega
gledate je neizmjerno mnogo. Živuće skulpture se tako
pojavljuju sporadično, kaotično, nasumično i slučajno,
svaki put drugačije. Blago se pomiču prema osnovnoj boji
za koju su vezane. Ali, kombinacija ima mnogo, kao i doživljaja
i svaki se čovjek (gledatelj) u temelju 'sastoji' od svih,
samo neki su naglašeni više, a neki manje. Stanje je uvijek
kombinacija. Živuće skulpture pokazuju samo jednu kombinaciju
takvih stanja kroz čiju se unutrašnjost možete kretati,
stajati, sjediti, ležati….
Istraživat će se urođena (prirodna) i stečena (sociološka)
kodiranost, zadatost kroz ideju osnovnoga koda DNK.
