Ulm, 14.03.1879.-

Princeton, 18.04.1955.

Albert Einstein, jedan od najvećih fizičara svih vremena, rođen je 14.03.1897. u Ulmu, a umro je 18.04.1955. u Princetonu(SAD). Odrastao je u Münchenu, Italiji te Švicarskoj..Sve do svoje treće godine Albert nije progovorio, ali je pokazivao nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvaćanja kompliciranih matematičkih koncepata. U dobi od 12 godina sam je naučio geometriju. Školovanje je započeo u Münchenu. S 15 godina otišao je u Aarau (Švicarska) te studirao matematiku i fiziku na Visokoj Tehničkoj školi u Zűrichu. U školskom sustavu mrzio je bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeči fiziku na svoj način te svirajući svoju voljenu violinu. Položio je sve ispite i diplomirao 1900. godine poručavajući zabilješke svog kolege. Možda je suvišno spomenuti kako profesori nisu imali lijepo mišljenje o njemu. Od 1902. do 1909. radi u glavnom gradu Švicarske, Bernu u Patentnom zavodu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodnu svjetlost i princip ekvivilecije, osnovu opće teorije relativnosti). Ženio se dva puta i u drugom braku imao je dva sina.

Godine 1909. postaje izvanredni profesor teorijske fizike u Pragu, a 1912. vraća se u Zűrich i postaje redovni profesor na Visokoj tehničkoj školi. Godine 1914. biva izabran za člana Pruske akademije nauka, te postaje direktor instituta Kaiser-Wilhelm-Istitut fűr Physik u Berlinu. Po dolasku nacional-socijalista na vlast, te početka diktatorske vlasti Adolfa Hitlera(1933.) Einsteinu zbog njegova židovskog porijekla oduzimaju sveukupnu imovinu i udaljavaju ga sa svih funkcija koje je obnašao u to doba. U znak protesta prema takvoj politici Einstein se odriče Njemačkog državljansta i emigrira u SAD, gdje do kraja svoga života radi u Institutu za viša znanstvena isratraživanja(Institute for Advanced Study) u Princetonu. Nakon odlaska iz Njemačke u potpunosti se posvećuje fizici i istraživanjima vezanim uz fiziku. Njegovo glavno dijelo po kojemu će ostati zapamćen zauvijek je TEORIJA RELATIVNOSTI. Ta teorija je od osnovne važnosti za daljni razvoj teorijske fizike, ali i duboko zahvaća filozofske koncepcije o prostoru i vremenu, probleme kozmologije i kozmogonije. Einstein je teoriju relativnosti neprekidno usavršavao pa je tako u posljednjim godinama života razvio TEORIJU POLJA. Ta teorija generalizira gravitacije i uključuje njegovu teoriju elektromagnetizama. Osim ovih važnih teorija Einstein je fizici dao i druge vrlo važne priloge. Godine 1905 uveo je HIPOTEZU o KVANTIMA SVJETLOSTI ili FOTONIMA. U toj hipotezi dao je pretpostavku da se svjetlost može shvatiti korpusaklarno kao roj čestica kada treba objasniti neke pojave, napose FOTOEFEKT.

Analiza te pojave pokazuje da se ona može lako objasniti, ako se pretpostavi da postoje kvanti svjetlost, a da ostaje nerazumljiva na temelju predodžbe svjetlosti kao elektromagnetskih valova. Einstein je postavio vezu između E fotona i frekvencije svjetlosti kao valne pojave, u obliku E = h* v (h = 6.62 x 10-34 J s; Planckova konstanta); potpuno objašnjenje dvojnog karaktera svjetlosti, koja se prema prilikama očituje kao korpuskularna ili kao valna pojava, daje tek moderna kvantna fizika. Godine 1907. Einstein je razvio kvantnu teoriju specifične topline, koju je dalje usavršio P. Debye. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju(1900. M. Planck je otkrio prve kvantne zakone za zračenje). Za radove na polju kvantne teorije Einsteinu je 1921. podieljena Nobelova nagrada za fiziku.Pored toga pokazao je da Brownovo gibanje nastaje kao posljedica sudara molukula tekućine sa sitnim česticama suspendiranim u tekućini i tako pridonio potvrdi kinetičke teorije topline, primjenivši je i na tekućine. U vezi s tim problemima dao je još nekoliko priloga, koji se nadopunjuju radovima M. Smoluchovskoga. Einstein i de Haas ekperimentalno su ostvarili giromagnetski učinak, koji se sastoji u tome da željeni štap kod magnetiziranja dobiva vrlo sitan moment impusa.

EINSTEINOVA RELACIJA (E =m*c2) kaže da svakom tijelu treba pripisati energiju koja je jednaka umnošku mase i kvadrata i brzine svjetlosti. Na temelju te relacije može se zakljuciti da su u jezgrama atoma sadržane goleme količine energije, jer je gotovi sva masa atoma koncentrirana u njegovoj jezgri. Modernim rezultatima o raznim nuklearnim reakcijama, o cijepanju atoma, o dobivanju jednog dijela te energije u korisne svrhe (atomski reaktori) i u razorne (atomska bomba) ova relacija, postavljena 1905., svestrano je potvrđena i predstavlja jednu od osnovnih zakonitosti u prirodi.

Einstein je za razliku od mnogih svojih kolega smatrao kako je jedini izvor znanja iskustvo. Bio je čovjek širokih koncepcija, slobodouman, slobodoljubiv i konzekventan pacifist koji se uvijek zalagao za pravdu i mir. Na početku 1. svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji su se složili sa stupanjem Njemačke u rat. Svoju punu podršku dao je pacifizmu i cionizmu, ali se nakon odlaska iz Njemačke i dolaskom nacista na vlast nije zalagao za pacifizam spram nacista. Stoga je bio meta mnogim antisemitskih i desno orijentiranih elemenata u Njemačkoj. Čak su i njegove znanstvene teorije bile javno izvrgnute ruglu, posebice njegova teorija relativiteta, od strane nacista. Na njegovo upozorenje 1939. (Einstein je s još nekoliko poznatih fizičara napisao pismo predsjedniku SAD-a kako bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu) započeli su u SAD istraživački radovi za proizvodnju takve bombe. Kasnije se Einstein uporno borio protiv primjene toga oružja. Nakon zavšretka 2. svjetskog rata angažirao se na svjetskom razoružavanju.

Nastavio je davati svoju podršku cionistima, ali je odbio ponudu vođa države Izrael da postane prvi predsjednik Izraela. Smatram ga jednim od najvećih fizičara i čovjekom koji je svojim teorijama svijet skrenuo na potpuno drugi kolosijek od onoga kojim je išao do njegove pojave. Svakako je jedna od svjetlijih pojavnosti svjetske povijesti. Ukupna kolekcija njegovih dijela(glavna: Teorija Braunovih kretanja; Elektrodinamika tijela u kretanju; Osnovne opće teorije relativiteta; O posebnoj i općoj teoriji relativiteta; Evolucija fizike; Moja slika svijeta; Značenje relativnosti te Ideje i mišljenja) objavljena je 1987. godine.