Kada
je vrijeme počelo? Odakle sam ja došao? I što da sad radim
kada sam ovdje? O vo su tri temeljna pitanja čovječanstva.
Što je bilo prije početka vremena? Što se nalazi izvan ruba
svemira? Je li moguće putovati unazad u vrijeme? Još tri
nova pitanja pojavljuju se I zabavljaju ljude.
Pitamo se to u bilo kojoj fazi naših života. Naravno, ja
si nisam htio previše razbijati glavu time pa sam pričekao
da to netko učini za mene. Svako malo pa bi se u novinama
pojavio neki naslov: Znanstvenici ugledali lice Boga, potvrđen
model Velikog Praska, je li Svemir mlađi od zvijezda koje
su u njemu, astronomi pronašli milijarde novih galaksija
koje nisu očekivali itd.
Ah, naravno I pitanje što je to svemir?
Svemir se sastoji od svega što je u njemu. Trava, drveće,
zgrade, planeti, zvijezde, galaksije. Od najsitnijeg kvarka
do nakupina galaksija. U odnosu na svemir čovječanstvo nije
ni ono što je jedan proton u odnosu na čovječanstvo. Osjećate
li se u toj slici beznačajno? Proći će vas.
Naoružani do obrva ovim saznanjima I svim fizikalnim zakonima
kozmolozi pokušavaju razviti nekakvu teoriju nastanka ili
evolucije Svemira. Pazite sad je li Svemir oduvijek postojao
ili je nekako stvoren? A ako je stvoren, kako?
Kome nije poznato ono u početku bijaše riječ;? E, baš nije.
U početku bijaše Veliki Prasak!
U zadnjih 70- ak, konstruirana je teorija koja pokušava
objasniti osnovna svojstva Svemira teorija Velikog Praska.
Teorija je osnovana na generalnoj teoriji relativnosti ili
relativiteta, kako vam zgodno, Alberta Einsteina, koji je
navodno bio poprilično pametan čovjek.
Jedno od mogućih rješenja kaže- Svemir je rođen. U trenutku
rođenja, sve je bilo koncentrirano u jednoj točki- a to
znači sve: sva materija, radijacija I sva energija koju
sada vidimo, sav taj potencijal nabijen u jednoj nemoguće
maloj točki neopisive I teško zamislive gustoće, temperature
I mase. Pokušajte si to vizualizirati. Boli glava, ha ?
Barijera koja je držala sve to na hrpi popustila je I Svemir
se razlio u eh, što je već bilo ovdje kada nije bilo Svemira.
No dobro, nisam rekao da je teoruja savršena. Obzirom kako
ovo zvuči kao eksplozija dobila je naziv Veliki Prasak.
Veliko razlijevanje; ne zvuči tako dobro. Teorija ima dvije
osnovne postavke: Svemir je počeo kao beskonačno malen I
vruć prije nekoliko milijardi godina I od tada se širi I
hladi. Ali teorija ne kaže što je taj prasak stvorilo, kako
se iz toga oblikovalo ono što je danas . I ne predviđa koliko
ima materije u Svemiru I u kakvom se obliku nalazi. Što
god je Svemir naumio, još nije gotov. Možda moja praunučad
dozna sve odgovore?
Ovo je važan dio, pokušajte se koncentrirati. Teorija Velikog
Praska nam dopušta mnogo različitih scenarija detaljne evolucije
I sadržaja Svemira. Ona je jednostavno temelj na kojem se
grade specifični kozmološki modeli. To je nešto kao kava.
Znate kakav je recept: zagrij vodu, stavi šećer, makni s
vatre, dodaj kavu I vrati na plamen neka provri. Naravno,
svatko stvara svoju varijaciju na temu; netko stavlja više
šećera, manje kave, kraće kuha ili dodaje kap ruma. Svaka
od tih kavica ima drugačiji okus, ali sve su slične originalnom
receptu.
Isto tako (kao što maloprije spomenuh), kozmolozi koriste
različite recepte bazirane na Velikom Prasku. Oni podešavaju
svoje jednadžbe da stvore modele Svemira, koje pak uspoređuju
s onim koji se nalazi u kuharici. Ako usporedba ne uspije,
to ne znači da ne valja cijela teorija Velikog Praska -
prije će biti da nisu koristili pravi recept, a to znači
da moraju promijeniti recept I vidjeti je li novi okus;
nešto bolji. Kozmolozi raspravljaju o određenim modelima,
ali malo tko smatra Veliki Prasak upitnim.
Zaključak
je: da bi dokazali da je teza Velikog Praska netočna, morali
bi nam pod nos gurnuti dokaz o nekom fenomenu koji ne paše
u okvire gore spomenutoga. To bi bilo, recimo, da se nađe
zvijezda starija od Svemira. Takvi problemi su bili spomenuti,
ali nikada potvrđeni. Tijekom godina, tri glavna ključa
za dokaz Velikog Praska potvrđena su.
