templateradovi

Fizička bajka Ili Kako su (ne)fizičarke odlučile promijeniti svijet Ovom pričom (bajkom) sam htjela na zanimljiv, šaljiv i razumljiv način pokazati da se fizika može (i treba!) približiti jednom običnom đaku, pa i svakom čovjeku. Čini mi se žalosno što u ovo suvremeno doba jedan normalan đak ne podnosi barem 50% predmeta, obično uključujući i fiziku! Ne mora to biti neko veliko čudo kakvo su Nika i Tika vidjele u bajci, dovoljni su mali eksperimenti koji pokazuju da je fizika sve oko nas, i spoznaja da nas fizika vodi naprijed u svakom smislu. Svatko od nas može biti jedan korak u evoluciji baš pomoću fizike! Nisu li baš to bili Einstein, Newton, Tesla i «ekipa»?
Upoznat ću vas s Nikom i Tikom. Nika i Tika su dvije naizgled sasvim obične cure 21. stoljeća. One su blizanke, izgledom vrlo slične, no razmišljanjima doista različite! Dok je Nika tiha, poslušna i marljiva, Tika je nemarna i uvijek spremna za akciju. U njihovim ludim glavicama se kriju svakojake vragolaste ideje. Nika i Tika su tek odnedavno učenice sedmog razreda, a već im je najomraženiji predmet šizika-fizika. Nikako im nisu jasni svi ti pokusi, koji kao da ništa pametno ne dokazuju, i sve te formule, za koje Nika tvrdi da bi trebale pripadati matematici, a ne nekakvoj, možeš si misliti, FIZICI! One bi uvijek radije gledale televiziju, igrale tenis, pa čak i spremale sobu nego učile šiziku-fiziku. A najradije bi, naravno, igrale svoju omiljenu kompjutersku igru «Spas Proksime». Za Niku i Tiku je to tako cool i zarazna stvar, da bi ju igrale i cijeli dan! No, mama Pika ih bez prestanka opominje: «Nika i Tika, Tika i Nika! Kako samo možete voljeti tu igru, a tako mrziti fiziku? Pa kompači su vam čista fizika!» Ali Nika i Tika se nikada na to nisu obazirale… sve donedavno! A sad zaboravite sve što sam vam rekla o Niki i Tiki, jer one su se zaista promijenile! Doduše, još uvijek su sasvim obične cure 21. stoljeća, no u njihovim glavama sad bruje još čudnije ideje! A evo kako su se Nika i Tika promijenile: Jednog listopadnog popodneva, Nika i Tika su, kao i obično, (ah, pogodite samo što su radile!) igrale «Spas Proksime». Nisu ni čule mamu Piku kako ih je zvala na ručak još prije pola sata. Odjednom, i na Tikinom i na Nikinom ekranu se pojavila ista slika. Sve opcije igranja su nestale bez traga, jedino je pust pejzaž Proksime ostao, kao zemlja poslije prirodne katastrofe. A tada im je na ekrane pokucao, zamislite, nitko drugi, nego glavni lik igre, mali Patuljko, stanovnik Proksime. Niki i Tiki umalo da nije stalo srce. Patuljko progovori: «Halo, Nika i Tika, čujemo li se? Hajde, uskočite u ekrane!» Nika i Tika su se pogledale i štipnule se, da provjere sanjaju li to one. Ali to, dakako, nije bio nikakav san. Patuljko ponovi: «Ma hajde, uskočite! Znam da vam je to malo čudno, no ne bojte se! Nećete se ozlijediti!» Nika i Tika su ga poslušale, i nekim čudom zbilja uskočile u ekran. Sada su se nalazile u stvarnom prostoru Proksime. Patuljko ih je užurbano prekinuo u njihovoj zapanjenosti i prozborio: «Evo, Nika i Tika, mislim da ovaj krajolik odlično poznajete. Sad znate i da Proksima i njeni stanovnici zaista postoje. Doveo sam vas ovdje jer vas moram upoznati sa tri čuda Proksime. No, sva tri čuda imaju velike veze s fizikom! Naime, glavna djelatnost Proksime i naša osnova preživljavanja je upravo ta vaša omražena šizika-fizika, a Proksimci su najpoznatiji fizičari u galaksiji! Zato mi je i naređeno da vas dovedem ovdje, te da vas malo bolje upoznam s tom majkom svih znanosti. Nedopustivo je da netko ne voli fiziku! Proksimcima je fizika baš zakon…» Poslije Patuljkovog monologa o fizici, Nika i Tika su se dobrano uplašile. Ionako im je fizika bila veliki bauk, a tek sad ovo… Za kratko vrijeme Patuljko ih je poveo u razgledavanje tri proksimska fizičarska čuda. Uskoro su stigli do prvog zdanja. Teško da se to moglo nazvati nekim strojem, bilo je to nešto sličnije elektranama na Zemlji. Patuljko je Niki i Tiki to ovako jednostavno objasnio: «Prvo proksimsko čudo vam spaja one najmanje atome, vodik, i stvara kisik. E onda još spajamo vodik i kisik i dobivamo pitku vodu. Evo, to bi vam riješilo sve probleme s nedostatkom vode. Ovakav stroj bi već i mogao postojati kod vas Zemljana, pa zaista ne znam zašto ga još nemate. Čudni ste vi sa Zemlje!» Prilazeći drugom čudu, već su se nešto više iznenadile. Bio je to jedan veliki rotirajući pravokutnik tamnozelene boje. Patuljko im je objasnio da taj pravokutnik zapravo pretvara električnu energiju iz raznih drugih oblika energije – mehaničke, kemijske i jednog oblika energije koji će ljudi otkriti tek za dvadesetak godina. Pojasnio im je i da će, kad još malo odrastu, saznati da se na Zemlji troše vrlo ograničene zalihe fosilnih goriva, te da se njima i zagađuje cjelokupni okoliš. Ovim će se strojem otkriti gotovo besplatni izvor električne energije, koji će dovesti do velikog unapređenja tehnologije, smanjenja zagađenja okoliša i poboljšanja životnog standarda na Zemlji. Bio je to jedan od onih izuma budućnosti za kojima je Zemlja u tom trenutku vapila. Treći stroj je bio čudo u punom smislu te riječi. Sastojao se od nekakve metalne kugle koja je levitirala nad velikim magnetima, a uz to je i upijala svjetlost. Bilo je tu još nekih zavojnica i dijelova, koje Nika i Tika nisu tako lako mogle opisati. To je jednostavno bilo djelo nekih ludih izvanzemaljaca. Patuljko je Niki i Tiki tajanstveno rekao da im ovo čudo još ne može objasniti, jer će se ono na Zemlji pojaviti tek za petstotinjak godina. Objasnio im je da Zemlja još ne posjeduje takvu tehnologiju, no ona će im omogućiti putovanje brzinama bliskim onoj famoznoj brzini svjetlosti, te će tako Zemlja upoznati patuljaste Proksimce skupa s Patuljkovim dalekim potomcima, zatim još mnoge inteligentne vrste i ući u novo doba zemaljske i galaksijske povijesti… Patuljko je svoj turistički obilazak ovako zaključio: «Male Nika i Tika, znam da ste vi još uvijek djeca, i ne razumijete što sve ovo znači. Ali zamislite svijet u kojem nitko ne bi volio fiziku kao što ju vas dvije ne volite. Pa tko će onda doći do ovih super mrak izuma i smisliti vam budućnost u obliku najluđih snova…?» Na te njegove riječi, cijela Proksima je iščezla, a Nika i Tika su se naposljetku našle u svojoj sobi, kraj poznatih ekrana. Od tog susreta s Patuljkom, Nika i Tika su napokon shvatile da pomoću fizike mogu otkriti neke vrlo čudne i nevjerojatne stvari. A počele su stizati i prve trojke, zatim četvorke, i konačno bajne petice iz fizike. Nisu ju više zvale šizika-fizika, ma čak su pisale i domaću zadaću. Poželjele su jednog dana živjeti u svijetu bliskom Proksimi. Odlučile su da će barem malo promijeniti svijet. A u današnjem svijetu je zaista sve moguće! Tko zna, možda će Nika jednog dana predavati na fakultetu, a Tika osvojiti Nobelovu nagradu iz fizike?
Autor:	Mateja Čuljak, 3.d, 16 godina,
Škola:	Gimnazija Petra Preradovića, Virovitica
Profesorica:	Slobodanka Polašek, prof.