U
šestom razredu počela me zanimati astronomija i fizika te
sam čitala puno knjiga koje nisam posve razumjela, ali sam
bila uporna.Uvijek sam se divila velikim umovima poput Newtona,
Kopernika, Einsteina, Galilea… Često sam sanjala kako razgovaram
s njima i zato sam odlučila da budu u mojoj priči. Također
mi se često događa da na nastavi razmišljam o fizici i ponekad
me nastavnici opominju zbog mog « sanjarenja ». Priča «
Tražila sam fiziku » od srca je posvećena fizici, kraljici
znanosti.
Jednog
toplog, lipanjskog poslijepodneva sunce je uprlo svoje zrake
prema prozoru učionice.
Sat povijesti. Profesorica je ispitivala o Prvom svjetskom
ratu. Gledala sam u sunčevu zraku koja je osvjetljivala
debeli sloj prašine u zraku. Sljedeći sat imamo fiziku.
Nastavnik je uvijek govorio kako se fizika nalazi svuda
oko nas .Gdje svuda?! Nikada nisam negdje vidjela fiziku.
Odlučila sam je potražiti.
Odjednom sam se našla na prekrasnom, zelenom proplanku kraj
malog jezera. Puhao je vjetar i nosio listove. Najednom
sam vidjela. »Vjetar je strujanje zraka s područja visokog
na područje niskog tlaka », rekla sam. »Tako je! To je fizika!
Evo je! »
Ohrabrena otkrićem, pošla sam dalje. Došla sam do malog
jezera. Tamnoplava površina jezera bila je mirna kao ulje.
Uzela sam kamenčić i bacila ga u vodu. Oko mjesta gdje je
pao počeli su se širiti krugovi! »Valovi! », pomislila sam.
» Fizika!». Sretna, potrčala sam po livadi. Najednom sam
u svemu vidjela fiziku. U letu ptica, ljuljanju trske nad
jezerom, padanju jabuka s drveta…
Bila sam tako sretna. Legla sam na travu i dugo razmišljala.
Sunce je zašlo i spustila se noć. Nebo se osulo zvijezdama.
Gledala sam u nebo i sjetila se poljskog astronoma Kopernika
i heliocentričnog sustava. Otišla sam do jezera. Površina
vode bila je potpuno crna. Ispružila sam ruku i dotakla
je. Voda se zamutila. Na dnu jezera ugledala sam neko svjetlo.
Iz dubine mahao mi je Arhimed. » Pronašla si fiziku », rekao
mi je, » bravo ». Podigla sam pogled. Najednom sam ih sve
vidjela. Newton je stajao pod stablom jabuke i mahao mi,
Kopernik mi se smiješio s neba…. Njihova prisutnost ispunjavala
me srećom.»Veliki fizičari su sa mnom», pomislila sam. Dugo
sam ih gledala i htjela sam zauvijek ostati tamo.
Najednom, začula sam neki poznati glas.» Misliš li ti odgovoriti
na moje pitanje ili ne?! », vratila me u stvarnost nastavnica.
» Spavaš li ti na satu?! Kada je završio prvi svjetski rat?»,
upitala me, vidljivo ljuta. » Nema veze », pomislila sam
i nasmiješila se, » ipak sam pronašla fiziku ».
