Pretraga
Thursday, 26. October 2017. s početkom u 18 — Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb
Predavanje je održao profesor emeritus akademik Stanko Popović
Nikola Tesla (1856.-1943.), znanstvenik, fizičar, elektroinženjer i futurist, počasni član HAZU i počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, čuven po izumima koji su izmijenili svijet: višefazni sustav izmjeničnih struja, rotirajuće magnetsko polje, indukcijski motor, Teslin transformator, bežični prijenos energije, radio, struja visoke frekvencije i visokoga napona, elektronički logički ulaz. Tesli je priznato oko 300 patenata širom svijeta. Mnogo je pridonio u predviđanju, otkrivanju i razumijevanju niza osnovnih koncepata u fizici: elektron, elektronski mikroskop, akcelerator nabijenih čestica, kozmičke zrake, radar, inducirana radioaktivnost, laser, X-zrake; međutim, drugim je znanstvenicima priznato prvenstvo za ta otkrića. Niz znanstvenih ustanova dodijelilo je Tesli zvanje počasnoga doktora znanosti. Američki institut elektrotehničkih inženjera dodijelio je Tesli najveće priznanje, Edisonovu medalju, za njegov doprinos elektrotehnici i znanosti. Prigodom Teslina 75. rođendana njegova fotografija objavljena je na naslovnici časopisa Time, uz navod: "Cijeli svijet je njegova elektrana". Više od 70 znanstvenika poslalo je Tesli čestitku, između ostalih A. Einstein, R. Millikan, A. H. Compton, W. H. Bragg. Vrhovni sud Sjedinjenih Država odlučio je 1943. obnoviti prvenstvo Teslinih patenata o radijskom prijenosu objavivši da patent G. Marconija nema zakonsku valjanost. Opća konferencija za utege i mjere dodijelila je 1960. naziv tesla, T, SI jedinici za gustoću magnetskoga toka.
Počevši 1894. (a možda i ranije) Tesla je istraživao nepoznato vrlo posebno zračenje, kasnije nazvano X-zrake. Dobio ih je s pomoću vakuumske cijevi primjenom vlastitoga visokofrekventnog i visokonaponskog napajanja. O svom istraživanju izvijestio je Akademiju znanosti u New Yorku. Tesla je opisao svoje eksperimente u nizu radova objavljenih u časopisu Electrical Review N.Y. Naveo je pretpostavke o prirodi X-zraka: "strujanje čestica velikih brzina"; "sjene na fotografskoj ploči uzrokuju izbačene čestice, ili titranja čije su frekvencije mnogo više od onih koje smo u stanju ostvariti"; "to zračenje ima zapanjujuću prodornost"; "nova opažanja daju težinu argumentu da su X-zrake transverzalni valovi"; "X-zrake imaju mnoga svojstva jednaka svojstvima svjetlosti".
Tesla je poslao svoje slike dobivene X-zrakama Röntgenu brzo nakon što je ovaj objavio svoje otkriće krajem 1895. odavši Röntgenu puno priznanje za njegovo otkriće. Tesla je istraživao fiziološke opasnosti u radu s X-zrakama te opisao neke kliničke primjene X-zraka.
Postoji niz dokaza koji potvrđuju nasljeđe Nikole Tesle u otkriću X-zraka. Teslino predavanje u Akademiji znanosti u New Yorku potvrđuje njegovo prvenstvo u istraživanju X-zraka. Pitanje je tko bi bio dobio Nobelovu nagradu za otkriće X-zraka da Teslin laboratorij nije stradao u požaru početkom 1895. Najmanje što se može učiniti jest uvažavati njegov pionirski rad u tom području.
Prirodu X-zraka otkrio je Max von Laue 1912. ostvarivši difrakciju X-zraka u kristalu. Tim eksperimentom je dokazano: X-zrake su elektromagnetski valovi koji se difraktiraju u kristalu zbog periodične strukture kristala, a ta je periodičnost usporediva s valnom duljinom X-zraka. Laueovo otkriće potaknulo je vrlo brzi razvoj kristalografije. W. H. Bragg i W. L. Bragg objavili su 1915. prve kristalne strukture određene s pomoću difrakcije X-zraka. Sto godina kasnije, Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2014. Međunarodnom godinom kristalografije. Nemjerljiv je značaj primjene X-zraka u suvremenoj fizici i astrofizici, kemiji, biologiji, medicini i tehnologiji.
Diplomirao eksperimentalnu fiziku, obranio magistarski rad iz fizike čvrstoga stanja te postigao doktorat iz fizike, sve na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF). Od 1961. do 1986. radio u Institutu Ruđer Bošković (IRB), a od 1986. do umirovljenja 2008. na PMF-u. Izabran za znanstvenoga savjetnika 1979., za redovitoga profesora u trajnome zvanju 1995. te za professora emeritusa 2010. Predavao na diplomskim i poslijediplomskim/doktorskim studijima. Vodio 25 diplomskih, 5 magistarskih i 10 doktorskih radova. Kao gostujući znanstvenik boravio na Sveučilištu u Manchesteru, u Slovačkoj akademiji znanosti te na Sveučilištu Martin Luther u Halleu.
Znanstvena djelatnost: fizika i kemija čvrstoga stanja, kristalografija i opća fizika. Primjenom rendgenske i elektronske difrakcije, elektronske mikroskopije i spektroskopije istražuje mikrostrukturu i fazne dijagrame materijala. Dao doprinos teorijskom i eksperimentalnom razvoju rendgenske difrakcije, te njenoj primjeni u istraživanju procesa precipitacije u prezasićenim čvrstim otopinama metalnih slitina i faznih dijagrama metalnih oksida, poluvodiča i biominerala. Objavio 250 znanstvenih radova, od toga 200 znanstvenih radova u časopisima koje navodi Current Contents. Radovi su citirani 5300 puta, indeks h=40. Na znanstvenim skupovima podnio 255 priopćenja. Održao 20 pozvanih predavanja na međunarodnim skupovima i školama. Bio član i predsjednik odbora za pripremu niza domaćih i 25 međunarodnih znanstvenih skupova, uključujući i skupove europske razine. Bio predsjednik Znanstvenoga vijeća polja fizika u IRB-u, predstavnik IRB-a u Savjetu Europskoga fizičkog društva, član Matičnoga odbora za područje prirodnih znanosti, polje fizika, voditelj domaćih znanstvenih projekata i projekta Hrvatska–SAD. Bio tajnik i predsjednik Znanstvenoga vijeća HAZU – Hrvatske kristalografske zajednice. Bio član Europskoga savjeta za difrakciju u polikristalu. Sudjelovao u izradi Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda i bio voditelj povjerenstva za izradu Nastavnoga plana i programa iz fizike. Sudjelovao kao nastavnik na ljetnim školama iz fizike. Urednik zbornika radova znanstvenih skupova o školstvu i kristalografiji koje je priredila HAZU. Suautor Rječnika iz kristalografije, fizike kondenzirane tvari i fizike materijala u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Objavio radove o nazivlju u fizici u domaćim časopisima. Izabran za člana suradnika HAZU 1992. te za redovitoga člana HAZU 2004. Dobio Nagradu Grada Zagreba i Državnu godišnju nagradu za znanstveni rad. Član je Područnoga znanstvenog vijeća za prirodne znanosti.
