četvrtak, 05. prosinca 2019. s početkom u 18 — Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb
Predavanje je održao prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić
Za magnetsku rezonanciju (MR) smo, zahvaljujući liječnicima i listama čekanja, više-manje svi čuli. Danas ova neinvazivna metoda, s mogućnošću praćenja različitih procesa u ljudskom organizmu, zauzima središnje mjesto u medicinskoj dijagnostici. Ipak malo ljudi zna da je medicinska MR isto što i nukelarna magnetska rezonancija (NMR), koju su prvi eksperimentalno izveli fizičari prije više od 80 godina s ciljem mjerenja magnetskog momenta jezgre atoma.Metoda NMR se temelji na interakciji magnetskog momenta atomskih jezgri s vanjskim magnetskim poljem, uz istovremeno pobuđivanje tih jezgri zračenjem u području radiovalova. Najčešće se mjere jezgre atoma vodika jer je vodik najzastupljeniji u prirodi i nalazi u skoro svim spojevima, a jezgra atoma vodika ima i najpogodnija magnetska svojstva za mjerenje. Najveći prodor je NMR doživio u kemiji u određivanje strukture i dinamike molekula, u temeljnim, razvojnim i primijenjenim istraživanjima u lijekova, hrane i naprednih materijala.
Prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić donedavno je radio na Institutu Ruđer Bošković i vodio Centar za NMR, kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, a sada radi na Odjelu za prirodne i zdravstvene studije na Sveučilištu u Puli. Honorarno je radio na Sveučilištima u Zagrebu i Rijeci, gdje je naslovni redoviti profesor medicinske kemije u trajnom zvanju. Doktorirao je na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, 1988. godine,u području NMR spektroskopije, a od 1989. do 1994. boravio je u inozemstvu: Italiji (Sveučilište u Padovi), Sloveniji (Nacionalni kemijski institut), Indiji (Indijski institut za znanost) i SAD-u (Nacionalni instituti za zdravlje i Mayo klinika), te 1999. u Sloveniji na Nacionalnom institutu za kemiju. Objavio je preko sto trideset znanstvenih radova iz područja kemije i multidisciplinarnih područja. Od 2005. do 2010. bio je državni tajnik za znanost i tehnologiju u MZOS. Sa suradnicima je autor je "Znanstvene i tehnologijske politiku Republike Hrvatske 2006.-2010.", prvog takvog dokumenta u RH, prihvaćenog u svibnju 2006. godine od strane Vlade RH. Autor je i dvije knjige u koautorstvu s prof. dr. sc. Olgom Carević: "Znanost, humanost i ekologija" (Graphis, Zagreb, 2010.) i "Želja za znanjem" (Institut za razvoj i međunarodne odnose, Zagreb, 2014.). Održao sedamdesetak znanstvenih i stručnih predavanja u inozemstvu i više od devedeset predavanja u RH.