Pretraga
četvrtak, 19. ožujka 2026. s početkom u 19:30 — Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb
Predavanje će održati dr. sc. Tihomir Marjanac, izv. prof. u mirovini, u četvrtak 19. ožujka 2026. s početkom u 19:30 u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.
SAŽETAK
Meteoriti su jedini svemirski materijali koji su na Zemlji dostupni u dovoljnoj količini za geološka i geokemijska istraživanja. Zato ih treba istraživati da bismo upoznali svemir, od čega su svemirska tijela izgrađena, kakvi su materijali gradili hladna svemirska tijela prije više milijardi godina, kada možda još nije postojala Zemlja, a ni Sunčev sustav.
Najčešće se meteorite pronalazi slučajno, a obično ih se prikuplja neorganizirano, uz časne iznimke kao npr. na Antarktici. No i tada je nemoguće povezati nađene meteorite s jednim određenim padom, jer su viđeni padovi iznimno rijetki. Nalaznici se obično zadovolje prvim nalazom. Rijetki su primjeri da su se amateri sakupljači vraćali na mjesto pada kako bi prikupili dodatne uzorke, ali i tada samo za komercijalno vrijedne nalaze siderita.
Zašto je važno prikupiti i istražiti sve meteorite nekog pada? Zato jer među njima može biti različitih po sastavu i porijeklu što nam je važno za karakterizaciju matičnog tijela. Od ukupne mase meteoroida pronalazi se manje od 1% i to u primjerima temeljitog prikupljanja uzoraka. Obično se vjeruje da je u eksploziji bolida isparen veliki dio mase meteoroida, što nije dokazano, jer su u toj eksploziji mogle nastati samo sferule koje nigdje nisu nađene u količini da opravdaju to vjerovanje. Sferule pak mogu pomoći u upoznavanju sastava meteoroida, jer nisu izložene kontaminaciji i geokemijski su zatvoreni sustav.
Rađeni su eksperimenti koliko su pojedine vrste stijena otporne ili neotporne na ablaciju pri prolasku kroz atmosferu. Bio je to projekt STONE kojeg je provela NASA, i koji je pokazao da pojedine stijene (na primjer karbonati, vapnenci i dolomiti) ne preživljavaju let iz svemira kroz atmosferu i ne dospijevaju do tla, pa je skoro nemoguće očekivati nalaze meteorita tog sastava. Međutim, sasvim druga je situacija ako su stijene tog sastava zaštićene u unutrašnjosti većeg tijela koje se raspada u eksploziji na visini od 20‑30 km i nakon toga gravitacijski padaju na tlo.
Da li broj i vrste meteorita u muzejima i zbirkama odgovaraju populaciji asteroida u svemiru? Do sada smo mislili da je tako; 80% hondriti, a 8% sideriti. Zato smo mislili da je većina asteroida hondritskog sastava, ali se sada otkrilo da su mnogi asteroidi C‑klase u stvari "gromače" (engl. rubble pile). Zašto su ih tako klasificirali? Zbog niskog albeda. Niski albedo može biti posljedica tamne površine objekta koja apsorbira svjetlo, prašinastog pokrova objekta (kao kod kometa), ili strukture površine koja nekoherentno reflektira svjetlo u svim smjerovima (kao kod "nevidljivih" aviona). Tek su nam nedavna istraživanja asteroida iz niske orbite i s njihove površine pokazala da su to samo gravitacijom povezane gromače izgrađene od vrlo različitih stijena različitog postanka i vrlo različite veličine, u rasponu od šljunka do veličine autobusa! Tek trebamo otkriti kolika im je stvarna georaznolikost.
O PREDAVAČU
Tihomir Marjanac rođen je 1953. u Zagrebu. Školovao se u Zagrebu, diplomirao 1980. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, magistrirao 1986. na Zajedničkom studiju iz područja geologija Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao 1994. na Zajedničkom studiju iz područja geologija Sveučilišta u Zagrebu, a postdoktorsko usavršavanje (1992.-1995.) obavio je na Sveučilištu u Bergenu (Norveška). Godine 1982. izabran je za asistenta, 1986. za znanstvenog asistenta, 1996. za docenta, a 2000. za izvanrednog profesora u Geološko-paleontološkom zavodu.
Bio je mentor ili komentor u pet doktorskih radova, dva magistarska i 47 diplomskih radova. Bio je i voditelj četiri domaća te jednog međunarodnog znanstvenog projekta. Organizirao je i vodio tečajeve i radionice za usavršavanje stručnjaka iz naftne industrije, te organizirao rad sa studentima, koji volonterski rade s djecom na promicanju geologije, i ljetne škole geologije za djecu školskog uzrasta.
Uređivao je časopis "Vijesti Hrvatskog geološkog društva" (1996.-2000.), bio je član uredništva časopisa Priroda (2009.-2014.) i urednik fakultetskih časopisa "PMF novosti" (1999.-2000.), "PMF Bulletin" (2003.-2004.) i AGPZ Bulletin (2007.-2011.), a član je uredništva časopisa Meridijani od 2002. godine. U razdoblju 2002.-2004. obnašao je funkciju Prodekana za nastavu PMF-a, a 2011.-2013. funkciju Pročelnika Geološkog odsjeka. Umirovljen je 2018. godine.
