Divlje životinje – divljač i zaštićene vrste

Četvrtak, 09. Travanj 2015. s početkom u 17:45 — Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb .

Predavanje je održao prof. dr. sc. Roman Safner s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Evidentna različitost pristupu divljim životinjama prvenstveno je rezultat njihove administrativne podjele na zaštićene vrste i divljač. Kako bi se ta razlika izbjegla, predlažem da se sve divlje životinje stave pod istu regulativu te da se svima njima racionalno, održivo i profitabilno gospodari. Prema postojećoj regulativi u "Zakon o lovstvu" uključene su sve pretpostavke iz "Zakona o zaštiti životinja" i "Zakona o zaštiti prirode", što pokazuje jedinstvene ciljeve brige o divljim životinjama. I dok se na popisu divljači nalaze životinjske vrste čiji odstrel je najstrože zabranjen (primjerice dabar), na popisu zaštićenih vrsta je vuk čiji se odstrel povremeno odobrava. To zorno ukazuje da puška nije kriterij prema kojem bi neka životinjska vrsta bila divljač ili zaštićena divlja životinja. Sukladno "Zakonu o zaštiti prirode", biološka ravnoteža je stanje međusobno uravnoteženih odnosa i utjecaja živih bića među sobom i s njihovim staništem. Čovjek kao predator koji se razvio neusporedivo brže od plijena nema ekološku ulogu usporedivu onoj ostalih predatora, već mora svjesno prilagođavati svoje predatorske moći kako ne bi narušio odnose među vrstama svoga plijena, a koje uključuju i vrhunske predatore. Čovjek se ponaša zaštitnički. On pruža zaštitu drugim vrstama. On gospodari. A gospodariti znači vladati, upravljati, držati u vlasti, dok je gospodar onaj koji vlada, onaj čije je što ili koji se za što brine.

Prof. dr. sc. Roman Safner redoviti je profesor u trajnome zvanju. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i danas radi na Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju. Autor je ili koautor stotinjak znanstvenih i stručnih radova i tri udžbenika: "Ribarstvo", "Modeli malih obiteljskih ribnjaka" i "Lovstvo". Bio je voditelj ili suradnik na brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim, idejnim, razvojnim i tehnologijskim projektima. Kao aktivni sudionik (predavač, ispitivač, član povjerenstava, hobist) prisutan je u mnogim udruženjima ribarstva i lovstva. Uz opsežnu nastavnu djelatnost na fakultetu, kao dugogodišnji predsjednik jednog od najstarijih ribolovnih društava organizirao je i vodio brojne škole ribolova za najmlađe. To ga je potaknulo na pisanje dviju slikovnica o ribolovu: "Kako sam se upecao na ribolov" i "Kako sam savladao nove ribolovne tehnike".