Prof. dr. sc. Vjera Lopac - voditeljica projekta

Fizika, temeljna prirodna i egzaktna znanost, u današnjem smislu riječi postoji tek oko četiri stotine godina. Zaključke svojih eksperimenata i teorijskih razmatranja fizičari često iskazuju u matematičkom obliku. No sveukupni rječnik fizike nije samo matematički, on je daleko složeniji i bogatiji, prepun suptilnih razlika koje se mogu izraziti samo ako su iskazane jezikom u kojem postoji bogato i usuglašeno znanstveno nazivlje.

S problemom hrvatskog nazivlja u fizici često se susreću nastavnici u školama i na fakultetima, učenici, studenti i novinari, autori i prevoditelji udžbenika te znanstvenih i popularno-znanstvenih knjiga, kao i pristupnici koji pišu diplomske radove i doktorske disertacije. Ponekad je riječ čak i o temeljnim pojmovima i nazivima o kojima se fizičari još uvijek nisu usuglasili. No fizika se danas razvija velikom brzinom, otkrivaju se nove pojave, a na temeljna znanja opće fizike neprekidno se nadograđuju nova područja fizike sa svojim specifičnim znanstvenim i stručnim nazivima.

Međunarodne mjeriteljske norme propisuju znakove i nazive mjernih jedinica te su oni i u našoj zemlji zakonska obveza. Međutim, nazivi fizikalnih veličina nisu strogo propisani, već ih uređuju preporuke, najčešće navedene paralelno na engleskome, koji je u današnjoj znanstvenoj zajednici gotovo bez iznimke jezik znanstvene komunikacije, i na francuskome jeziku, koji je tradicionalno, još od 18. stoljeća, jezik međunarodnih dogovora o mjernim normama.

Riječi u fizici katkad imaju značenje različito od onoga u svakodnevnom životu. Katkad je iznimno teško neki poznati engleski naziv prevesti na hrvatski jezik. Treba naglasiti da se hrvatski znanstvenici fizičari gotovo bez iznimke služe angloameričkom literaturom i da svoje izvorne znanstvene rezultate objavljuju isključivo na engleskom jeziku.

Hrvatsko nazivlje iz fizike je projekt koji bi trebao doprinijeti pojašnjenju i standardizaciji naziva fizikalnih pojmova i veličina na hrvatskom jeziku. Projekt bi se odvijao kontinuirano na web stranicama E-škole s ciljem da se, uz javnu komunikaciju, posebno kroz interakciju s fizikalnom zajednicom, uoče i pokušaju razriješiti različiti problemi koji se pojavljuju prilikom pisanja tekstova iz fizike na hrvatskom jeziku. U prvom redu ovdje bi se skupili podaci o postojećoj literaturi, propisima i dogovorima koji se bave problematikom hrvatskog nazivlja u fizici. Izdvojili bi se pojmovi i pojave koji su se pokazali problematičnima u dosadašnjoj literaturi iz fizike na hrvatskom jeziku. Ovaj projekt E-škole mogao bi pomoći da se za specijalizirane grane fizike sastave referentni pojmovnici, koji bi olakšali pisanje i prevođenje tekstova iz fizike na hrvatski jezik te pomogli studentima i njihovim mentorima prilikom pisanja seminarskih, diplomskih i doktorskih radova.

Pišući o fizici na hrvatskom jeziku, na tipične probleme nailaze čak i iskusni autori i prevoditelji, rastrgani između zahtjeva urednika, recenzenata, lektora, nakladnika, mjeritelja i lingvista te vlastitog znanja i iskustva. Prosudba o ispravnom nazivlju nije laka, no uspješan i profesionalan interdisciplinarni pristup toj zahtjevnoj zadaći predložen je u jezikoslovnim radovima Milice Mihaljević. U njima se naglašava da "pri stvaranju znanstvenih naziva treba voditi računa o usklađenosti nazivlja sa strukom, ali i o jezičnim zahtjevima, jer je nazivlje neke struke dio hrvatskoga standardnoga jezika". Navodi se još i da je potrebna suradnja prirodoslovaca i jezikoslovaca, jer "stručnjaci pojedine struke mogu utvrditi zadovoljava li pojedini naziv sve zahtjeve struke, dok jezikoslovci mogu utvrditi je li naziv u skladu s hrvatskim standardnim jezikom".

Autorica navodi bitne kriterije koje valja imati na umu kad se raspravlja o znanstvenom nazivlju, od kojih izdvajamo najvažnije:
i) prošireniji naziv ima prednost pred manje proširenim;
ii) naziv koji je korisnicima prihvatljiviji ima prednost pred nazivom koji je manje prihvatljiv;
iii) naziv mora biti usklađen s fonološkim, morfološkim, tvorbenim i sintaktičkim sustavom hrvatskoga književnoga jezika;
iv) naziv ne smije unutar istog terminološkoga sustava imati više značenja;
v) ako jedan naziv već ima određeno značenje, ne treba istom nazivu davati nova značenja;
vi) naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojem je pridružen i odražava svoje mjesto u pojmovnom sustavu, a o tome može odlučiti predmetni stručnjak.

Za svakoga tko se bavi hrvatskim znanstvenim nazivljem, zanimljivo je i poučno baciti pogled u povijest. Začetnik leksikografskoga rada na tom području je Bogoslav Šulek, čiji je Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja tiskan u Zagrebu 1874. godine, nakon što je godine 1861. hrvatski jezik zamijenio njemački kao službeni jezik. Široka suvremena javnost tu je knjigu upoznala nakon što je njezin pretisak, podijeljen u dva sveska, pod naslovom Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja A-N i O-Ž, u Zagrebu izdalo nakladničko poduzeće Globus 1990. godine. Urednici toga ponovljenoga izdanja su Ivan Martinčić i Alemka Kralj-Štih, a recenzenti Tomislav Ladan i Ante Stamać. Riječ je o knjizi epohalnoga značenja, zanimljive strukture, vrlo neobične današnjem čitatelju. Naime, u Rječniku su abecednim redom, latiničnim ili gotičkim pismom, nanizane riječi - znanstveni nazivi - iz hrvatskoga, talijanskoga i njemačkoga jezika. Uz njih su navedeni prijevodi te brojna (i opsežna) tumačenja, i to ne samo na navedenim jezicima, već i na francuskom i engleskom.

Šulek je sve strane nazive pokušao prevesti na hrvatski jezik, a pritom se služio i izvorima na drugim slavenskim jezicima, posebno na češkom i slovačkom. Uveo je velik broj novih naziva, od kojih su do danas ostali prihvaćeni, primjerice, obujam, zračenje, ozračje i toplomjer, te nazivi nekih kemijskih elemenata (kisik, vodik i ugljik). Ovim smo se opisom tek površno dotakli toga zanimljivoga djela, a na ovim stranicama još će biti riječi o brojnim detaljima i rješenjima koja je predlagao Šulek, kao i o drugim pedagoškim i popularno-znanstvenim djelima s kraja 19. i iz prve polovice 20. stoljeća, koja su odredila daljnji razvoj hrvatskoga znanstvenog nazivlja u fizici.