Vjera Lopac
LEKSIKON FIZIKE

Učenici ste srednje škole ili studenti nekog studija na kojem se predaje fizika. Odabrali ste temu iz fizike za seminarski ili završni rad. Pročitali ste mnoštvo literature i pronašli zanimljive stranice na internetu. Riješili ste brdo zadataka, sklopili eksperimentalni uređaj, obavili mjerenja i uredno prikazali tablice s rezultatima. Preostaje vam još samo sastaviti tekst i prikazati ga u obliku lijepo oblikovanog pismenog rada ili kao računalnu prezentaciju. To bi trebalo biti brzo gotovo - sve ste već pripremili! Pa zašto onda odjednom posao zapinje - ide tako sporo, da vam se čini da ga nikad nećete dovršiti?

Ili ste student na nekom od studija prirodoslovnih ili tehničkih fakulteta. Opća je fizika vaš glavni, možda i najzahtjevniji predmet, ili je riječ o nekom od uže specijaliziranih kolegija iz fizike. Proučili ste sve one udžbenike koje su vam preporučili profesori, a mnogi od njih bili su na engleskom jeziku. Ali ispit koji se približava neće biti na engleskom. Odjednom vam se čini da ni za koju veličinu iz fizike niste sigurni kako glasi njezin točan hrvatski naziv, a i u engleskom su vam se pomiješali simboli, nazivi i definicije.

Ili ste prevoditelj i suvereno vladate engleskim jezikom, pa želite prevesti neki tekst iz fizike s hrvatskoga na engleski ili s engleskoga na hrvatski jezik. No sama fizika nije vam previše bliska pa ćete, ako bude potrebno, pogledati u neki jednojezični ili dvojezični rječnik. Budite pri tome oprezni! Pojmovi iz fizike u takvim su rječnicima rijetko zastupljeni, a nerijetko su i sasvim nerazumljivo ili čak pogrešno opisani!

Utješit ćemo vas: niste jedina osoba na svijetu koju muče slični problemi. U mnogim granama znanosti, a svakako i u fizici, pitanje jezika i nazivlja nije jednostavno. U dosadašnjim je nastavcima ove rubrike E-škole bilo riječi o odnosu strukovnoga nazivlja u fizici i značenja riječi u svakodnevnom govoru. Katkad su značenja slična, katkad su potpuno različita. Bilo bi dobro kad bismo znali točan naziv za neki pojam i veličinu iz fizike, i kad bi ti izrazi bili jednoznačno zadani. Ali pogledate li tek nekoliko različitih knjiga o istoj pojavi, uočit ćete brojne razlike u nazivima. To se događa čak i u izvornim engleskim tekstovima, a još veći problemi nastaju kad takve izraze želimo ispravno izraziti hrvatskim jezikom.

Povijest hrvatskoga znanstvenoga nazivlja seže skoro 150 godina u prošlost, u vrijeme kad je u nastavu na hrvatskim učilištima uveden hrvatski jezik. U jednom od sljedećih nastavaka prikazat ćemo najvažnije podatke i osobe toga povijesnoga razvoja. Međutim, sad nas zanima kakvo je stanje s nazivljem u fizici ovoga trenutka: kakva je suvremena praksa u hrvatskim tekstovima o fizici, postoje li u tome neka pravila ili preporuke i tko ih određuje, slažu li se fizičari s jezikoslovcima, a i međusobno, u tome koji su najprihvatljiviji nazivi u fizici i kako se oni tvore.

Leksikon fizike (autorica: Vjera Lopac), tiskan 2009. u izdanju Školske knjige, odgovara na mnoga od tih pitanja. Već je dulje vremena postojala potreba za takvom knjigom, koja bi upravo učenicima, studentima fizike, drugih  prirodnih znanosti i tehnike te autorima i prevoditeljima poslužila kao priručnik za ispravan odabir i uporabu hrvatskoga znanstvenog i strukovnoga nazivlja. U Leksikonu fizike na 300 stranica abecednim su redom navedeni nazivi za fizikalne veličine, pojave i pojmove koji se susreću u fizici, ali su mnogi od njih jednako važni i u drugim prirodnim znanostima, matematici ili tehnici. Uz svaki je naziv naveden i engleski izraz, a na kraju knjige je i englesko-hrvatski rječnik, potreban svima koji uče iz engleskih i američkih udžbenika ili prevode neki engleski tekst o fizici.

Sadržaji koje obuhvaća Leksikon fizike odabrani su većinom prema nastavnim planovima i programima fizike za osnovne i srednje škole kao i kolegija opće fizike ili osnova fizike na fakultetima. U svakoj se natuknici najprije navodi jednostavan temeljni opis, a iza nje ‑ ako je potrebno ‑ slijedi definicija, objašnjenje i formula na srednjoškolskoj i fakultetskoj razini.  Ima i dosta naziva iz suvremene fizike, koji su zahvaljujući popularizaciji i medijima postali zanimljivi široj čitateljskoj publici. Iako prvobitno zamišljena samo kao sažeti hrvatsko-engleski i englesko-hrvatski rječnik, u svojem konačnom obliku ‑ a to kaže i ime: Leksikon fizike ‑ knjiga ima i mnogo širu namjenu. U njoj su obuhvaćene definicije i sažeta ali jezgrovita tumačenja pojedinih naziva. Neki su od pojmova popraćeni slikama, a oko trećina od ukupno 2100 natuknica sadrži i matematički izraz ‑ formulu. Na kraju knjige je niz tablica s dodatnim matematičkim izrazima i podacima. To čini Leksikon fizike korisnim priručnikom koji, bolje od raznih kompendija ili šalabahtera, omogućava brzo pronalaženje prave formule ili podatka potrebnoga u nekom tekstu ili numeričkom zadatku. Studentu fizike taj bi leksikografski priručnik trebao biti uvijek na dohvat ruke, a isto bi tako Leksikon fizike trebao naći svoje mjesto i u svakoj školskoj biblioteci.

Za neke pojmove iz fizike postoji više naziva, koji su u uporabi podjednako zastupljeni. Na prihvatljivije izraze obično upućuju strjelice, čijim se praćenjem može dobiti predodžba o tome koji su izrazi preporučeni, koji uobičajeni a koji neprihvatljivi u suvremenim tekstovima o fizici. Tamo gdje je moguće, različitim se nazivima jednoznačno pripisuje određeno značenje, čime se osigurava da tekst bude precizan i razumljiv, a to i jest njegova temeljna svrha. Poteškoće autorima stvaraju sljedeći detalji: za isti pojam postoje dva ili više izraza, od kojih su svi podjednako u uporabi, a jednako su prikladni i ispravni. Fizičari daju prednost riječima latinskog ili grčkoga korijena, dok jezikoslovci inzistiraju na uvođenju i prihvaćanju riječi hrvatskog korijena, bez obzira što su nazivi s internacionalnim karakterom u uporabi odavno utvrđeni i ustaljeni. Katkad postoji više izraza, ali imaju različita ili nejasna značenja. Neki izrazi imaju dvojako značenje, no iako se u hrvatskom mogu naći dvije različite riječi od kojih svaka označava jedan od dvaju pojmova, ipak se ustraje na jednome, uglavnom stoga što u engleskom za oba pojma vrijedi jedna te ista riječ. U Leksikonu fizike ukazano je na neke od tih pitanja i predlažu se moguća rješenja.

U Leksikonu se mogu naći brojni nazivi koje poznajemo iz svakodnevnog govora ‑ gustoća, nalet, rad, sila, snaga, sudar, udari, težina, tlak, zalet, zamah ‑ a koji u fizici poprimaju precizno značenje, ponekad drukčije od onog kakvo odavno poznajemo. Nalaze se i pojmovi kao što su crna rupa, čip, fraktal, fuleren, kaos, kvark, nanocjevčica, obogaćeni uranij, svjetleća dioda, teorija struna i drugi, koji su tek u novije vrijeme našli svoje mjesto u rječniku fizike.

Leksikon fizike posebno ukazuje na veličine za koje vrijede zakoni očuvanja kao i na nejasnoće pri odabiru njihovih naziva. Među najvažnijima od njih je količina gibanja, u klasičnoj mehanici umnožak mase i brzine. Za nju se predlaže novi naziv: zalet, izravni prijevod engleske riječi momentum. Sličan je izraz ‑ zamah ‑ već dulje vremena ustaljen za kutnu količinu gibanja. Prihvaćanjem tih naziva izbjegle bi se zabune i nejasnoće stvorene nezgrapnom upotrebom riječi impuls, na koje se dosad nailazilo u tekstovima iz fizike. Hrvatski jezik omogućuje svojim bogatstvom razlikovanje pojmova za koje u engleskom postoji jedinstveni naziv, pa tako Leksikon fizike odgovara i na pitanje o različitim značenjima pridjeva magnetski, magnetni i magnetičan.

Priručnik o fizici ne bi bio potpun bez povijesnih i biografskih podataka. "Vidio sam daleko, jer sam stajao na ramenima divova" - rečenica je koja se pripisuje Isaacu Newtonu, ali se može naći citirana i u raznim drugim tekstovima. Gledano u cjelini, tisuće  fizičara, eksperimentalaca i teoretičara, matematičara i izumitelja zaslužno je za ono što danas znamo o fizikalnim zakonima i pojavama. No ipak treba istaknuti tri divovska uma kojima možemo biti zahvalni za temelje našega današnjega znanja. Prvi od njih svakako je sam I. Newton: otkrio je temeljne zakone gibanja i egzaktno opisao prvo od četiri osnovna međudjelovanja u prirodi, gravitacijsku silu.

Drugo ime, koje nam odmah pada na um nakon Newtona, je Albert Einstein. U specijalnoj teoriji relativnosti proširio je zakone gibanja na pojave pri velikim brzinama, bliskima brzini svjetosti. To je samo jedno od epohalnih otkrića koja je objavio u pet povijesnih članaka  tijekom "čudesne godine" 1905. Istodobno je otkrio i postojanje formule za energiju mirovanja ovisnu o masi, E₀ = mc², koja skriva tajnu goleme nuklearne energije. Osim toga, prvi je povezao čestične i valne pojave, tvrdeći da je i svjetlost kopuskularne prirode, i pridijelio svjetlosti čestice koje su poslije nazvane fotonima. Tom je smjelom pretpostavkom potvrdio kvantnu hipotezu i postavio temelje kvantnoj fizici. Objasnio je i Brownovo gibanje i time udahnuo vjerodostojnost svim ranijim hipotezama o atomskom i molekulskom ustrojstvu tvari. Svoj doprinos fizici okrunio je  općom teorijom relativnosti, u kojoj je zakone gravitacijskog privlačenja povezao sa svojstvom inercije, i time otvorio put suvremenoj astrofizici i kozmologiji, novom poglavlju u fizici, posvećenom svojstvima svemira kakvog danas poznajemo ali i njegovoj prošlosti i budućnosti.

Upitate li za treće veliko ime, možda ćete dobiti raznolike odgovore. No nema nikakve sumnje da je James Clerk Maxwell velikan koji po svojim zaslugama i otkrićima stoji uz  bok Newtonu i Einsteinu. Otkriće zakona elektromagnetizma i elektromagnetskih valova, kao i njegovo statističko tumačenje ustrojstva tvari, temelj su - mogli bismo reći - gotovo cjelokupnog današnjeg tehnološkog napretka: od novih vrsta materijala do suvremene računalne i komunikacijske visoke tehnologije.

O toj trojici znanstvenika i mnogim drugima u Leksikonu fizike govore kraći ili dulji životopisi. Ima riječi i o fizikalnim otkrićima od univerzalne važnosti do kojih su došle znanstvenice matematičarke i fizičarke, kao što su Maria Sklodowska Curie, Amalie Emmy Noether ili Lisa Meitner. Opisani su i hrvatski znanstvenici svjetskog glasa Ruđer Bošković i Nikola Tesla, kao i znanstvenici poznati daleko izvan uskih znanstvenih krugova, kakvi su bili Richard Feynman ili Linus Pauling. U opsežnoj tablici na kraju knjige je i popis svih dobitnika Nobelove nagrade za fiziku i njihovih otkrića.

A vama, budućim znanstvenicima koji još sjedite u školskim ili studentskim klupama, ili vama koji ste svoje živote posvetili odgoju budućih znanstvenika, preporučujemo Leksikon fizike. Želja nam je da vam bude koristan pri učenju fizike i pisanju o njoj. Bit ćemo vam zahvalni ako nam svojim primjedbama i sugestijama pomognete u mogućim daljnjim leksikografskim istraživanjima o fizici.