Na mjehurić djeluju susjedne molekule okolne tekućine i stakla
međumolekulskim silama, a tekućina svojom težinom.
Budući da CO2 ulaskom u mjehurić povećava njegov
obujam, čime raste i uzgon na njega (Fu~V),
pa kada sila uzgona postane veća od adhezijske sile, mjehurić
se odlijepi od stijenke i započinje putovanje prema površini.
Djelovanje uzgona na mjehurić počinje biti zamjetno upravo
neposredno prije odvajanja od stakla, kada mjehurić ima gotovo
sferan oblik.
Tako konačno prevladaju sile usmjerene prema površini, pa se
mjehurić odvaja od stakla i kreće na svoje putovanje!
|