Sunce kao svemirski orijentir

Trajno blještavilo Sunca kojim smo osupnuti istodobno je zaslon iza kojeg se skriva hirovita priroda naše zvijezde roditeljice. Ono što opažamo kao Sunčevu površinu vanjski je sloj užarene kugle, ohlađen na 6000 kelvina. Pjege, nešto hladniji dijelovi što ih opažajmo na površini, upućuju na izrazitu magnetsku aktivnost Sunčeve tvari ispod površine. Prema samom središtu temperatura dosiže 15 milijuna kelvina. No o aktivnosti u unutrašnjosti Sunca nećemo doznati preko svjetlosti. Njoj treba oko 100 tisuća godina da nakon svih raspršenja nađe put do površine.

Vjesnik događaja u unutrašnjosti je neutrino, čestica za koju je i Sunce prozirno. Dio neutrina stvorenih u Suncu, nakon osam minuta "prošarat" će Zemljom. Zemaljska mjerenja pokazuju "deficit" solarnih neutrina u odnosu na količinu koju očekujemo da nam Sunce šalje. Danas je aktualno objašnjavati taj deficit oscilacijama neutrina -- time da se neki od elektronskih neutrina do dolaska na Zemlju preobrate u mionske neutrine.

Povremeno pojačana sunčeva aktivnost odražava se u pojavi polarne svjetlosti neobične ljepote. Pojačani tok Sunčevih čestica (Sunčev vjetar) u tim prigodama intenzivnije potiskuje elektrone iz visokih slojeva (oko 200 km) Zemljine atmosfere u niže slojeve, gdje će iskriti u sudarima s atomima plinova ovdje gušće atmosfere i stvarati zadivljujuće optičke efekte. Istodobno, taj je Sunčev vjetar koji oplakuje Zemlju i njezin ekološki štit. Bez njega, peterostruko bi bili izvrgnuti galaktičkom (kozmičkom) zračenju i mutacijama koje ono izaziva.

Dakako da će nam kao prvi orijentiri koje ćemo potražiti u svemiru poslužiti zvijezde koje su nalik Suncu. Još korak dalje činilo bi otkriće planeta oko takvih zvijezda.

Beskrajno svemirsko prostranstvo nudi nam neizmjeran broj pojavnosti koje će u eri satelitskih promatračnica postati dostupnije. Uz zvijezde u nastajanju pred našim pogledom su i zvijezde koje su dosegle kraj svoga životnoga vijeka. Neke od zvjezdanih smrti osobito su dramatične i zaokupljaju našu pozornost.

Samo sunce je i osnovni orijentir u izgradnji metra za mjerenje kozmičkih udaljenosti. Poznavanje udaljenosti do njega omogućuje nam indirektno, pomoću zvjezdane paralakse, određivanje udaljenosti do najbližih zvijezda.