Tvorba parova čestica-antičestica

Diracova teorija uvodi i nova shvaćanja o praznom prostoru. On odbacuje zamisao o vakuumu kao apstraktnom ništavilu. Prazan prostor koji ne sadrži nikakve čestice još uvijek nije "ništa" već ima fizikalna svojstva. On se može polarizirati tako da se iz njega istrgnu elektroni, a "rupe" koje pri tome izbijanju elektrona nastaju jesu pozitroni. Vakuum je nabijen mnoštvom virtualnih čestica i antičestica koje se mogu pojaviti praktično ni iz čega i potom se u najmanjem djeliću vremena natrag anihilirati (poništiti). (Što su čestice teže to će se prije anihilirati.) Ovakav proces je moguć zbog Heisenbergovog načela neodređenosti.

Virtualne čestice ne mogu se izravno zamjetiti detektorima čestica, ali one imaju neizravne učinke (npr. tzv. Lambov pomak spektralnih linija vodikovog atoma). Ako se osigura određena količina energije izvana, tada virtualna čestica može postati stvarna.

Mali pljusak kozmičkih zraka od pozitivnih i negativnih elektrona. (Copyright by CalTech)

Anihilacijski proces može također ići i obrnuto: dva fotona s dovoljno energije mogu se sudariti i proizvesti elektron-pozitron par gdje su energije fotona pretvorene u mase elektrona i pozitrona. Energija svakog fotona mora nadmašivati "energiju mirovanja" mc^2 elektronove, odnosno pozitronove mase.

Razlika između čestica i antičestica

Gdje je antimaterija?

Home || Svemirski orijentiri | Povijest svemira | Antimaterija | Crne rupe | Pitanja | Sitemap

Send feedback to this page to: kkumer@phy.hr	Last update: 2003-06-08