početak

položaj

upute

pojmovnik

Postojanje atmosferskoga tlaka otkriveno je tek u 17. stoljeću jer se on izravno ne osjeća. Živa su bića izložena atmosferskom tlaku, ali su krv i druge tekućine, kao i plinovi koji ispunjavaju tjelesne šupljine, pod isto tolikim tlakom pa je ukupni tlak na stijenke tih šupljina jednak nuli.

Da tlak zračnog omotača stvarno postoji, može se dokazati različitim pokusima. Jedan od prvih jest pokus kojeg je izveo talijanski fizičar Evangelista Torricelli.

Način mjerenja tlaka zraka sličan onome koji je on primijenio naziva se Torricellijev pokus i osnova je naprave za mjerenje tlaka zraka - barometra.

Torricelli je staklenu cijev duljine približno jedan metar, zatvorenu na jednome kraju, napunio živom. Zatim je otvoreni kraj cijevi zatvorio prstom i tako ju uronio u širu posudu sa živom.

Tada se prst makne, jedan dio žive isteče, ali se brzo uspostavlja ravnoteža kada živin stupac dostigne 76 cm.

To znači da zrak atmosferskim tlakom djeluje na površinu žive u široj posudi, prenosi se podjednako u svim smjerovima (Pascalov zakon) i uravnotežuje živin stupac od 76 cm.

Tako je visina živina stupca mjera za tlak zraka. Pod normalnim uvjetima, kada se pokus obavlja na morskoj razini pri 0^oC, taj se tlak naziva normalnim atmosferskim tlakom.

Atmosferski se tlak smanjuje s nadmorskom visinom jer se smanjuje sloj zraka iznad te točke, s porastom vlažnosti zraka jer vodena para ima manju gustoću od zraka i porastom temperature jer se zagrijavanjem smanjuje gustoća zraka zbog širenja.