Slijedeći važni korak u povijesti svemira događa se kad on ostari na 300 000 godina i ohladi se na 3000 K . U tako ohlađenom svemiru elektroni se s protonima vežu u vodikove atome, čime se fotonsko pozadinsko zračenje "odveže" od tvari. Naime, dok električki nabijeni protoni i elektroni predstavljaju izvore i ponore fotona, svemir sačinjen od električki neutralnih atoma proziran je za fotone.
Stoga naš pogled putem svjetlosti seže u prošlost svemira do epohe zadnjeg raspršenja fotona na 3000 K, koja je fotografirana pomoću COBE (Cosmic Background Explorer) satelita. Danas je usljed svemirske ekspanzije to zračenje ohlađeno na 2.7 K i predstavlja pozadinsko mikrovalno zračenje koje su 1964. godine otkrili Penzias i Wilson.
Posljednjih godina mjerenja temperaturnih fluktuacija u pozadinskom zraćenju donose obilje neočekivanih rezultata i stvaraju sasvim novu sliku svemira. O tome detaljnije pišemo u "Vijestima iz svemira":
|