Pitanja, odgovori i razgovori

Kako shvatiti konačnost ili beskonačnost svemira?

Ismet iz Belišća pita: Svemir je konačan ili beskonačan, i ako je konačan šta je izvan njega (šta bi to bilo ništavilo), a ako je beskonačan, kako je nešto beskonačno zamislivo čovjeku ???!!! Ova pitanja su možda glupa, ali ponekad se zamislim kolko smo mi mali ...

KK:

Samim time što muče tolike ljude, rekao bih da ova pitanja nisu glupa.

Najprije je potrebno razumjeti razliku između "imati kraj" i "biti konačan" jer to nisu dvije iste stvari i u njihovom miješanju je korijen većine nejasnoća o ovom pitanju. Vrlo slično pitanje smo već odgovorili na stranicama E-škole - "Fizike svemira" pa je zgodno prvo pogledati to pitanje i odgovor.

Dakle, ako je svemir konačan, ne mora ništa biti izvan njega. To što smo mi nesposobni zamisliti konačni svemir je lako razumljivo ograničenje naše psihe tj. našeg prostornog zora. Naime, budući da čitavo vrijeme živimo u vrlo slaboj gravitaciji, a time i u približno savršeno ravnom prostoru, nikad nismo mogli razviti osjećaj za zakrivljeni trodimenzionalni prostor i ne možemo pojmiti zakrivljavanje čitavog svemira u samog sebe.

Analogno, kad bi na površini Zemlje živjela neka dvodimenzionalna spljoštena bića koja bi se kretala i doživljavala svijet samo kroz te dvije dimenzije lijevo-desno i napred-natrag, ona ne bi mogla niti razviti pojmove "gore" i "dolje" niti si predočiti činjenicu da je taj dvodimenzionalni "svemir" na kojem žive konačan i zakrivljen.

Međutim, kako bi razvijali matematiku, ti Ravnozemljani bi prije ili kasnije shvatili da se trokuti i kružnice mogu poopćiti na višedimenzionalne objekte: tetraedre i sfere.

I premda si ne bi mogli predočiti sferu, mogli bi iz matematičkih jednadžbi zaključiti da taj čudni objekt iz "hiperprostora" ima baš identična geometrijska svojstva potrebna za opis njihovog dvodimenzionalnog "svemira" koji je zakrivljen, konačan i bez kraja/ruba.

Tako i nama naša matematika precizno opisuje mogućnost četverodimenzionalne zakrivljenosti našeg trodimenzionalog svemira u "hiper-sferu" čija sva svojstva, uključujući konačnost, matematički poznajemo i razumijemo, premda si ih ne možemo zorno predočiti.

Naravno, nitko ne garantira da, ako je naš svemir takva nekakva hiper-sfera, nema svejedno i nečega "izvan" njega. Ali sve dok nemamo nikakvih eksperimentalnih pokazatelja ili barem teorijskih argumenata da tako nečeg ima (a nemamo) onda je uvijek najznanstveniji pristup ignorirati našu nelagodu, vjerovati matematici i ne uvoditi nekakve nepotrebne "vanjske prostore". Sve drugo je filozofiranje.

Drugo pitanje je kako zamisliti beskonačnost ako je svemir slučajno beskonačan. E pa to je još jedna stvar koju ne možemo zamisliti, jer nas ograničava naš um koji je cijeli život bio u kontaktu samo s konačnim stvarima. Opet, preostaje nam matematičko "razumijevanje". Mislim da su beskonačnosti lakše za poimanje od gore spomenutih viših dimenzija. Skup prirodnih brojeva {1, 2, 3, ...} je beskonačan, točaka na kružnici ima beskonačno, itd. itd. Istina, to su sve beskonačnosti u apstraktnom matematičkom svijetu, ali ni materijalna beskonačnost svemira mi se ne čini toliko nezamisliva.

Srodne teme:   —   Geometrija svemira   —