Kauzalnost i paradoks samoubojstva

Ukoliko zanemarimo fizikalne probleme pri konstrukciji vremeplova, ostaje nam pitanje da li je postojanje vremeplova u sukobu s elementarnom logikom. Klasičan je prigovor mogućnosti putovanja kroz vrijeme paradoks samoubojstva. Pretpostavimo da se temponaut vrati u prošlost i ubije samog sebe dok je još bio dijete. No onda on neće ni odrasti, a kamoli ući u vremeplov i ubiti se. Logička kontradikcija je očita i pitanje je kako priroda može spriječiti takvu situaciju, a da svejedno dopusti putovanje kroz vrijeme.

Primjetimo najprije da nam se tu umiješalo pitanje da li čovjek u životu postupa po svojoj slobodnoj volji ili je on samo dio velikog svemirskog mehanizma pa je svaki naš čin, uključujući ulazak u vremeplov i ubijanje samog sebe određen zakonima fizike i početnim uvjetima u trenutku nastanka svemira. Kako bi izbjegli zadiranje u to kompleksno filozofsko pitanje znanstvenici se ograničavaju na analizu maksimalno jednostavnih mehaničkih sustava. Tako se na primjer pitaju što se događa ako instaliramo vremeplov na bilijarski stol i pošaljemo bilijarsku kuglu u prošlost upravo tako da nakon izlaska iz vremeplova udari i skrene samu sebe s putanje prema vremeplovu. To je paradoks skoro ekvivalentan paradoksu samoubojstva, ali kojeg je moguće egzaktno opisati jednadžbama fizike.

Analize pokazuju da uvijek postoji konzistentno rješenje situacije. U primjeru s bilijarom kugla može uz iste početne uvjete samo okrznuti samu sebe i malo se skrenuti s putanje tako da nakon prolaska kroz vremeplov ne dođe do čeonog sudara već samo do spomenutog okrznuća i kontradikcija nestaje.

Bilijar i put kroz vrijeme Vremeplov je u oba slučaja predstavljen područjima IN i OUT. Sve ono što uđe u IN izađe dva sata ranije iz OUT i to, ovog primjera radi, sa smjerom impulsa zakrenutim za 120 lučnih stupnjeva. Lijeva strana: Kugla kreće prema vremeplovu IN u 1:00 h (1.). Kugla ulazi u vremeplov (2.) i izlazi iz njega dva sata ranije (3.). Kugla u 2:00 udara u svoju mlađu varijantu (4.), odbije je s putanje i tako sprečava njen originalni upad u vremeplov. Imamo kontradikciju: kugla i jest i nije ušla u vremeplov. Desna strana: Kugla kreće prema vremeplovu IN u 1:00 h (1.) s identičnim početnim uvjetima kao u lijevom slučaju. U 2:00 biva okrznuta (2.) i malo skrenuta s putanje. Kugla ulazi u vremeplov (3.) i izlazi iz njega dva sata ranije (4.) sa smjerom gibanja malo zakrenutim nego u lijevom slučaju. Kugla u 2:00 udara u svoju mlađu varijantu (5.), ali budući da joj je smjer gibanja malo drugačiji ona je ne odbije sasvim s putanje već je samo malo skreće, baš kao što smo vidjeli u (2.). Sve je konzistentno.

Analogno samoubojica loše gađa i samo ranjava samog sebe što mu naruši zdravlje i više ne može vješto rukovati oružjem pa zato loše gađa u tom pokušaju samoubojstva. Tako putovanje vremeplovom postaje vrlo čudno, uzroci i posljedice se miješaju i gube svoj identitet, ali elementarno logičko protuslovlje je izbjegnuto.

[Zanimljivo je da studije pokazuju da vremeplov zapravo u većini slučajeva ne ograničava moguće događaje u prirodi već upravo suprotno: isti početni uvjeti mogu rezultirati brojnim neprotuslovnim mogućnostima. Dolazi do neke nove vrste temeljne neodređenosti u prirodi, različite od one koju nam donose kvantna mehanika ili teorija kaosa.]

Egzotična tvar

Epilog - multiverzum, strijela vremena

Home || Svemirski orijentiri | Putovanje kroz vrijeme | Povijest svemira | Tamna tvar | Crne rupe | Pitanja | Sitemap

Send feedback to this page to: kkumer@phy.hr	Last update: 2003-04-23