Suprasimetrije

Suprasimetrija prati pokušaje da se dođe do jedinstvenoga opisa gravitacije i jakih te elektroslabih međudjelovanja (do teorije koja će voditi do suglasja opće relativnosti i kvantne teorije polja).

Ispočetka se mislilo da bi zahtjev postojanja suprasimetričnih partnera (koje takva poopćena teorija zahtijeva) mogao biti ispunjen već opaženim česticama (npr. da partneri budu foton i neutrino). Danas se zna da ne možemo izbjeći uvođenje novih čestica. Štoviše, mase partnera moraju biti različite, tj. suprasimetrija mora biti "slomljena" (neslomljena suprasimetrija zahtijeva jednake mase).

Činjenicu da nije nađena ni jedna suprasimetrična čestica objašnjavamo time da su te čestice podvrgnute samo vrlo slabom međudjelovanju - da je riječ o WIMP-česticama (engl. Weakly Interacting Massive Particle). Iako još nije nađena ni jedna suprasimetrična čestica, sve su one već dobile svoja imena.

Partneri običnih bozonskih čestica su fermioni, koji su dobili sufiks "ino" (fotino, zino, gluino,...) dok su partneri običnih fermiona bozonske (skalarne) čestice, čija su imena dobivena prefiksom "s" (selektron, sneutrino, skvark,...).