Pitanja, odgovori i razgovori

Proizvodnja i detekcija gravitacijskog zračenja

Roko iz Splita pita:

Eksperimentirao sam sa vodom u cijevi i proizvodio gravitacijsko zračenje. Energija zračenja je proporcionalna protoku mase i sinusu kuta između cijevi i horizontale. Frekvencija se može lako mijenjati tako da se oko metalne cijevi mijenja okolina. Ja sam to radio pomoću 2 metalna prstena kroz koje je provučena cijev. Rotacijom jednog ili oba prstena dobiju se različite frekvencije. One mogu biti veoma visoke. Ako se dobije niska frekvencija, onda je pojas zračenja širok, dok je kod visoke frekvencije pojas zračenja uzak.

Nastalo zračenje se rasprostire kao pruga, kao zid na dvije strane. Strane imaju različite polaritete ( + i - ). Domet ovog zračenja nije ograničen. Kad ovo zračenje dođe ne neki predmet, taj predmet postaje izvor novog zračenja. To je sekundarno gravitacijsko zračenje.

KK:

Ono što Vam je glavni problem s tom pričom je detekcija tog zračenja. Istina je da sve to što ste nabrojali zrači gravitacijske valove, ali snaga zračenja je tako izvanredno mala da je to apsolutno nemoguće detektirati bilo kakvim poznatim instrumentima. Jedino intenzivni astrofizički procesi proizvode gravitacijske valove koje imamo neku nadu detektirati, ali čak i oni su toliko slabi da trebamo jako precizne laserske inteferometre veličine stotine i tisuće kilometara. Riječ je o vibracijama čije amplitude su manje od promjera atoma. Predlazem Vam da pročitate o eksperimentima LIGO i LISA koji se bave time, ili odgovor na jedno ranije pitanje. Ukoliko nema detekcije, dakle ukoliko se samo teoretizira, onda to znanstvenoj zajednici u ovom trenutku nije previše zanimljivo jer je sama teorija proizvodnje i propagacije gravitacijskih valova jako dobro istražena i poznata već više desetljeća.

Srodne teme:   —   Gravitacija   —