Pitanja, odgovori i razgovori

Bijele rupe

Andro iz Karlovca pita:

Što su to bijele rupe.

KK:

Bijele rupe su vremenski invertirane crne rupe. Uzmemo dakle (možda beskonačno dugačak) film "Crna rupa od nastanka rupe do kraja svemira" i ako ga vrtimo unatrag dobili smo film "Bijela rupa od nastanka svemira do smrti rupe."

Crna rupa je krajnje stanje procesa u kojem materija pod djelovanjem gravitacije kolapsira u sve gušće i gušće stanje, sve dok gravitacija na površini ne postane toliko jaka da ni svjetlost ne može pobjeći. Ubrzo nakon toga ("ubrzo" za promatrača koji stoji na površini zvijezde, za udaljenog promatrača taj proces traje beskonačno dugo) materija sasvim kolapsira u stanje beskonačne gustoće koje zovemo singularitet.

Kod bijele rupe sve ide obratno: Iz singulariteta "izvire" materija i širi se.

Za promatrača izvan jedne i druge rupe, crna rupa je objekt koji samo guta materiju i postaje sve veći i ne može se uništiti (zanemarimo li Hawkingovo zračenje) dok bijela rupa samo emitira materiju, postaje sve manja i ne može se stvoriti. Ona je postojala i u vrijeme Velikog praska, a "razlog" njenog postojanja je u njenoj budućnosti.

Iz ovog se vidi da su bijele rupe paradoksalni objekti (npr. ne poštuju drugi zakon termodinamike) i stoga mnogi vjeruju da one ne mogu postojati u prirodi. Neki od razloga što se one ipak pojavljuju u znanstvenoj literaturi su slijedeći: Einsteinova teorija je simetrična na vremensku inverziju pa ako se u njoj pojavljuju crne rupe (a pojavljuju se) onda se moraju pojavljivati i bijele. To *ne* znači da se one pojavljuju i u prirodi koja, osim s Einsteinovom teorijom, mora biti u skladu i s ostalim zakonima prirode (npr. termodinamikom). Unutar same Einsteinove teorije one mogu biti pak zanimljive za promatranje iz čisto akademsko-teorijskih razloga.

Postoje neki egzotični modeli svemira u kojima je on zapravo bijela rupa

Kad se promatra vremenski simetričan svemir (tzv. Goldov svemir) koji se nakon širenja počinje skupljati prema Velikom sažimanju ("Big Crunch") i to tako da u drugoj polovici njegovog trajanja vrijede antitermodinamički zakoni (entropija pada, razbijene čaše se sastavljaju same od sebe), onda bi objekt koji bi za promatrače u drugoj polovici bio crna rupa, nama izgledao kao bijela rupa pa bi potraga za bijelim rupama (zasad neuspješna) mogla nešto reći o mogućnosti da je naš svemir upravo takav.

Srodne teme:   —   Crne rupe   —