Britanski astrofizičar Martin Ryle rođen je 27. rujna 1918. u Brightonu,
East Sussey, u Velikoj Britaniji. Ryle je dobio vrhunsku naobrazbu na
prestižnim Bradfield Collegeu i Christ Churchu u Oxfordu. Već 1939.
diplomira s najvišim ocjenama, nakon čega se u Cambridgeu pridružuje
Ratcliffeovoj ionosferskoj grupi iz Cavendishova laboratorija. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata radi kao jedan od vodećih istraživača na
razvoju radarskih sustava u Centru za telekomunikacijska istraživanja
Ministarstva zrakoplovstva. Poznato je da je baš Ryle bio zaslužan za
obmanjivanje Nijemaca kako će glavni napad saveznika na dan D biti preko
doverskih vrata.
Poslije rata Martin uspješno rješava probleme radio-zračenja mirnog
Sunca, te procjenjuje utjecaj Sunčevih pjega i bljeskova na pojačanu
radio-emisiju sa Sunca. Uz ta proučavanja on dolazi do genijalnog
rješenja konstrukcije radio-teleskopa na principu poznatog Michelsonova
interferometra. Da bi postigao visoku rezoluciju u radio-valovima Ryle
istodobno mjeri signale s dvijema udaljenim antenama (elektronski
povezanim) koje su se mogle pomicati po tračnicama. Mjenjajući razmak
među teleskopima i pribrajajući njihove signale, Ryle je sintetizirao
virtualni teleskop sa svojstvima jednog ogromnog radio-teleskopa.
Upravo za razvoj radio-teleskopske tehnike, preciznije za otkriće metode
sinteze otvora (aperture sinthesis),
nagrađen je 1974. (zajedno sa Antony Hewishom) Nobelovom
nagradom za fiziku.
Ostatak svoje znanstvene karijere Ryle posvećuje izučavanju nastanka
radio-valova u Svemiru. On i njegovi suradnici otkrili su 50
lokaliziranih izvora radio-zračenja i to prije nego što su ti izvori
bili identificirani i vidljivi optičkim teleskopima! Kasnije se
uspostavilo da je riječ o dalekim galaktikama i kvazarima, udaljenima
milijarde svjetlosnih godina. U nadolazećim godinama radio-astronomija
kao nova znanstvena disciplina, koje je Ryle jedan od začetnika,
revolucionirati će naše spoznaje o Svemiru.
Ryle je dobitnik mnogih najuglednijih znanstvenih nagrada i priznanja.
Titulu viteza dobio je 1966. Bio je jedan od glavnih zagovornika teorije
Velikog Praska i prvi profesor radio-astronomije u Velikoj Britaniji.
Inače, uz astronomiju bavio se kao strastveni jedriličar i izgradnjom
jedrilica. Umro je 14. listopada 1984. u Cambridgeu.
Radio-teleskopi |
Radio-teleskopi bilježe radio-valove iz svemira koji su elektromagnetsko
zračenje (isto kao i vidljiva svjetlost), samo sa većim valnim duljinama
u rasponu od 100-1000 metara. Osnovni problem koji je zaokupljao Rylea
gotovo čitavu njegovu znanstvenu karijeru bio je problem kako postići
što veću rezoluciju. Klasičan način da to napravite jest taj da povećate
otvor teleskopa. Međutim, kod radio-teleskopa to povećanje ima tehničko
ograničenje. Ryle je pronašao slijedeće elegantno riješenje.
|
|
Ryleov petkilometarski telekskop koji je on sam i konstruirao
|
Photo courtesy
Mullard Radio Astronomy Observatory
|
Krajem 50-ih godina prošlog stoljeća, njegova grupa na Sveučilištu u
Cambridgeu završava gradnju tzv. Radio-teleskopa jedne milje (One Mile
Radio-Telescope). Tri paraboloida, svaki dvadesetak metara u promjeru,
postavljeni su na pokretne tračnice duljine jedne milje (1.6 kilometara).
Dvije antene su bile fiksirane na svakom kraju, a treća se mogla
pomicati po tračnicama. Antene su bile elektronski povezane, a podaci
analizirani računalom. Na taj način postigla se oštrina slike kao da
je posrijedi jedan jedini teleskop promjera jedne milje! Kako Zemlja
rotira, niz teleskopa šara nebeskim svodom. Za pregled cijelog neba
teleskopu je bilo potrebno dva mjeseca i njime je bio lociran prvi pulsar.
Kasnije su slični teleskopi sa još većom bazom, i još više paraboličnih
antena izgrađeni u Nizozemskoj i Sjedinjenim državama, a vrhunac Ryleove
metode dostignut je u Very Large Arrayu, posebnom konstrukcijom
radio-teleskopa u obliku slova Y, izgrađenom u pustinji New Mexica, gdje
je samo jedan krak dug 21 kilometar!
|
|
Želite li znati više? |
Na ovoj
stranici možete naći dosta linkova o Ryleu
(Engl.).
|
Linkovi
na radio opservatorije u cijelom svijetu. Prekrasan
vodič
kroz radio-astronomiju.
(Engl.).
|
Literatura:
K. Pavlovski: Velikani naše epohe, M. Ryle,
Hrvatski radio, 1994.;
|
|
|
Send feedback to this page to:
kkumer@phy.hr
|
Last update: 2002-12-21
|
|