Hrvoje Maljković: Sir Fred Hoyle (1915-2001)
Photo courtesy C. Wickramasinghe

Sir Fred Hoyle, briljantni britanski astrofizičar, rođen je u Bingleyu u Velikoj Britaniji 24. lipnja 1915. Plemićku titulu viteza (knight) i sir ispred imena i prezimena nije dobio rođenjem, već u 57. godini zbog općeg doprinosa svojim znanstvenim radovima. Za njega se može reći da je bio jedna od najprotuslovnijih i najosporavanijih osoba u svijetu prirodnih znanosti druge polovice prošlog stoljeća. Gotovo uvijek protivnik etabliranih znanstvenih teorija, iznosio je originalne ideje i zbog snage svojih argumenata zadavao puno muke svojim protivnicima. Školovan je u Cambridgeu i bio je jedan od najboljih studenata u njegovoj povijesti. Slavni fizičar, Nobelovac Paul Dirac odabrao je da bude mentor upravo Fredu Hoyleu, sjajnom, ali i tvrdoglavom zaljubljeniku u astronomiju. Tijekom Drugog svjetskog rata on je jedan od ključnih ljudi u razvoju radarskih sustava, što mu je omogućilo da već 1945., u svojoj 30. godini, dobije mjesto redovnog profesora astronomije na Cambridgeu.

Širom svijeta popularne su njegove dvije teorije: teorija panspermije o vanzemaljskom porijeklu života na Zemlji i teorija kozmologije stalnog stanja koja se protivi teoriji Velikog Praska. Međutim, njegov najznačajniji doprinos znanosti bilo je objašnjenje fuzije kemijskih elemenata u jezgrama zvijezda i zvijezdanog evolucijskog ciklusa. Bio je to skupni rad s Willyjem Fowlerom, te Geoffreyjem i Margaret Burbidge. Recimo i to da je Fowler za taj rad dobio 1983. godine Nobelovu nagradu. Zašto su prilikom te dodijele izostavili Hoylea, glavnog sudionika i idejnog začetnika te ideje, do danas je ostalo nejasno, i samo potvrđuje njegov status "zločestog dečka" suvremene znanosti.

Photo courtesy NASDA

Panspermija - Da li je život došao iz svemira? Riječ panspermija znači "svuda sjeme". To je teorija prijenosa klica života kroz svemirski prostor i prvi put predložena je 1821. godine od strane Sales-Gyon de Montlivaulta, no Hoyle je u nju unio znanstvene činjenice sadržane u spektroskopskim istraživanjima međuzvijezdanih oblaka. Hoyle i Chandra Wickramasinghe tvrde da je život na Zemlji nastao udarom kometa na kojem su se nalazili primitivni oblici života, bakterije i virusi, koji su nastali negdje u dubokom Svemiru. Photos courtesy B. Klyce(1) Paramount(2) Cal Poly(3) Oni smatraju da su i razne pandemije u prošlosti (npr. velika kuga 540. godine p.n.e.) bile posljedice takvih udara. Činjenica je da su bakterije jako otporne na radijaciju i pokazuju izuzetnu prilagođenost na svemirske uvjete. Iako su neki znanstvenici prihvatili ovu teoriju kako bi izbjegli problem biogeneze, teorija panspermije nije šire prihvaćena od znanstvene zajednice.

Kozmologija stalnog stanja Fred Hoyle, Hermann Bondi i Tommy Gold predložili su 1948. godine teoriju stalnog stanja svemira koja govori da svemir nije nastao Velikim Praskom, već da postoji oduvijek i da nikada nije mijenjao svoj izgled (tzv. savršeno kozmološko načelo). Budući da se svemir širi, oni su morali u svoju teoriju uključiti neprestano spontano stvaranje materije iz međuzvijezdanog prostora, dakle iz vakuuma. Hoyle je zajedno sa Narlikarom razvio matematički model te teorije, međutim teorija stalnoga stanja ne objašnjava veliki broj danas opaženih pojava u svemiru, pa nije šire prihvaćena. No, njezin je veliki značaj u tome što je potakla Hoylea da napravi svoje najveće znanstveno postignuće, objašnjenje životnog puta zvijezda.

Hoyle je jedini vrhunski znanstvenik koji je pisao znanstveno-fantastične romane i potpisivao ih punim imenom i prezimenom, a ne pseudonimom. Napisao je više od 20 popularno-znanstvenih knjiga za nestručnjake, pa ga možemo smatrati i jednim od vodećih popularizatora znanosti. Također, Fred Hoyle bio je prvi koji je upotrijebio izraz Veliki Prasak i to, koje li ironije, u jednoj radioemisiji potkraj 1940-tih u kojoj se cijelo vrijeme izrugivao toj istoj teoriji. Na žalost, 20. kolovoza 2001. godine, u svim medijima objavljena je vijest da je Fred Hoyle preminuo.

Fuzija kemijskih elemenata u jezgrama zvijezda Tlak u središtu zvijezde toliko je velik da su vodikovi atomi (točnije vodikove jezgre) tako tijesno zbijeni da se počinju stapati, praveći helij. To se naziva fuzija vodika. Takve reakcije izračunao je Hans Bethe, a Hoyle je ustanovio da se i helijeve jezgre, kada se potroši sva zaliha vodika, stapaju dalje u ugljik i kisik. Te jezgre se fuzijom stapaju u magnezij, sumpor i ostale elemente, sve do željeza. U tim nuklearnim reakcijama oslobađa se velika količina energije. Oslobođena energija ima dva učinka. Prvo, stvara tlak usmjeren prema van koji se suprotstavlja gravitacijskom tlaku i kolapsu zvijezde, i drugo, energija napušta zvijezdu zračeći se u prostor kao toplina i svijetlost. Tako je Hoyle pokazao da su zvijezde, osim što su osnovni izvori energije u svemiru, također i tvornice svih težih elemenata, ključnih za građu planeta i živih bića. Recimo za kraj, da je Hoyle smatrao da je naše Sunce bilo dvojna zvijezda čiji je pratilac eksplodirao, a od ostataka te eksplozije oblikovali su se planeti. On je time pokušao objasniti zašto su Zemlja i drugi planeti bogatiji teškim elementima od Sunca. Photo courtesy NASA

Želite li znati više? Hoyle: Na ovoj odličnoj stranici nalazi se mnoštvo linkova vezanih uz njega. Ovdje možete naći izvrstan članak iz časopisa The Guardian povodom njegove smrti (Engl.). Panspermija: Panspermia org sadrži sve što se tiče ove tematike. Prekrasne 3D animirane slike, ovdje (Engl.). Stalno stanje: Opširno i detaljno o ovoj teoriji. Klikni. (Engl.) Zvijezdana evolucija: Ovdje i ovdje pročitajte više o toj temi.(Engl.) Literatura: D. Mikuličić: Velikani naše epohe, Fred Hoyle, Hrvatski radio, 1994.; P. Davies: Peto čudo, Izvori, 2001; D. Filkin: Svemir Stephena Hawkinga, Izvori, 1999.;

Home || Portreti velikana | Povijest svemira | Tamna tvar | Crne rupe | Pitanja | Sitemap

Send feedback to this page to: kkumer@phy.hr	Last update: 2001-12-15