|
|
|
Hrvoje Maljković: |
Stephen William Hawking (1942-) |
|
Photo by J. Pumfrey
|
|
Britanski teoretski fizičar Stephen Hawking
rođen je 8. siječnja 1942. u Oxfordu u Velikoj Britaniji, točno 300
godina poslije
Galilejeve smrti (1642). Završio je
studij fizike na Sveučilištu Oxford, a doktorsku disertaciju iz
kozmologije obranio na Sveučilištu Cambridge. U mladosti je obolio od
amiotrofične lateralne skleroze (ALS), paralizirajuće bolesti koja
uzrokuje slabljenje tjelesnih mišića. Potpuno nepokretan, u kolicima,
vremenom je izgubio i sposobnost govora, pa sa okolinom komunicira
jedino s pomoću kompjuterskog sintetizatora glasa. Srećom, bolest ne
oštećuje dio tijela koji mu je jedino potreban u njegovom
teoretskom radu - njegov mozak. Već
1974, u svojoj 32. godini, Hawking je postao članom Kraljevskog društva
iz Londona, jednog od najstarijih znanstvenih udruženja na svijetu.
Danas je profesor matematike na Lucasovoj katedri Sveučilišta Cambridge,
istoj onoj katedri na kojoj su nekoć
predavali takvi velikani kao što su
Isaac Newton, i kasnije Paul
Dirac. Jedan je od onih rijetkih
blistavih umova koji imaju duboko intuitivno razumijevanje prirode,
često naslućujući razultate i bez pravljenja računa.
Krajem 80-ih piše knjigu Kratka povijest svemira
koja postaje svjetski bestseler dostižući više
milijunsku nakladu. Tako Hawking postaje prava planetarna medijska
zvijezda, no ne bez pokrića. Njegovi radovi uistinu su sam vrhunac
teoretskog fizikalnog stvaralaštva našeg vremena. Oni su posebice
značajni jer Hawking u njima povezuje dvije najvažnije fizikalne
teorije: teoriju relativnosti koja objašnjava pojave makro svemira, i
kvantnu teoriju koja opisuje
događaje u mikro svijetu. Cilj spajanja tih dviju teorija jest kvantna
teorija gravitacije koja bi trebala dati potpuni opis svih čestica i
međudjelovanja među njima. Jedan od njegovih bitnijih rezultata je
pretpostavka koju je iznio zajedno s
Jimom Hartleom, da su i vrijeme i prostor konačni, ali bez ruba ili
granica, slično površini Zemlje samo sa dvije dimenzije više. Ako je ta
pretpostavka točna, ona bi ukinula problem singularnosti samog početka
nastanka svemira.
|
|
Hawking i crne rupe |
Hawkingovi najveći doprinosi vezani su uz
proučavanje crnih rupa. Crne rupe su velike nakupine tvari čije je
gravitacijsko polje toliko snažno da ništa ne može napustiti njihovo
područje prostorvremena, pa čak niti svijetlost. Hawking je izračunao da
bi crne rupe trebale gubiti masu i smanjivati svoju veličinu emitirajući
čestice, dakle zračeći. To je njegovo najveće znanstveno dostignuće koje
ima dalekosežne posljedice za fiziku i naziva se
Hawkingovo zračenje.
Iako je crne rupe danas još uvijek nemoguće
izravno opaziti (zračenje je vrlo slabo), pa se detektiraju posredno
preko svoga gravitacijskog utjecaja na okolinu, opće je prihvaćeno da su
one stvarni objekti u svemiru. Uz to je vezana i jedna anegdota. Naime,
1975. godine Hawking je sklopio okladu sa svojim prijateljem, također
vrhunskim fizičarem, Kip Thorneom, da li jedan binarni zvijezdani sustav
(Cygnus X-1 i HDE 226868) koji zrači
X-zrake sadrži crnu rupu. Hawking je tvrdio da Cygnus X-1 nije
crna rupa, kako bi u tom slučaju za utjehu
barem imao dobitak u okladi - četverogodišnju pretplatu na
časopis Private Eye. Ukoliko pak crna rupa postoji, Thorne
je od njega trebao dobiti jednogodišnju pretplatu na Penthouse.
Stvar je završila tako da je prije nekoliko godina odlučeno da je
Hawking izgubio okladu i morao je ispuniti svoju obavezu
(mada još uvijek nije 100% sigurno
da je u pitanju crna rupa), ali mu je
ostalo zadovoljstvo da nije svoje vrijeme utrošeno u istraživanje crnih
rupa bacio u vjetar.
|
Photo
courtesy NASA
Masivna crna rupa u
središtu galaktike NGC 4261 na koju pada materija s okolnih zvijezda
emitirajući pritom radio valove, svijetlost i X-zrake.
|
|
Želite li znati više? |
Hawking: Sve informacije o njemu
možete naći na ovoj
stranici.
Veliku kolekciju fotografija njega i njegove familije pogledajte ovdje
(Engl.).
|
Crne rupe: Na ovoj
stranici nalazi se opširan opis.
Ovdje
možete naći dodatne informacije
(Engl.).
|
Literatura:
D. Mikuličić: Velikani naše epohe, Stephen Hawking,
Hrvatski radio, 1994.;
S. Hawking: Kratka povijest vremena, Izvori, 1996.;
S. Hawking: Budućnost svemira, Izvori, 1997.
|
|
|
Send feedback to this page to:
kkumer@phy.hr
|
Last update: 2001-12-15
|
|