TGV (Train a Grande Vitesse) je zapravo generičko ime za cijeli sustav transporta, koji uključuje vlak, tračnice i signalnu tehnologiju, a koji omogućuje postizanje komercijalnih brzina od tipično 300 km/h. Njegov razvoj započeo je krajem šezdesetih godina uz početni zahtjev da bude kompatibilan s tadašnjom željezničkom infrastrukturom radi smanjenja troškova (npr. korištenje postojeće električne mreže ili stanica u gradovima).

        Bitna inovacija TGV-a bila je u načinu međusobnog spajanja vagona, što je ostvareno s dva para kotača koji su zajednički za dva susjedna vagona.

        Zbog znatno većih brzina bile su nužne promjene tračnica (radiusi zakrivljenosti ne smiju bili manji od 5 km, povećan je razmak između parova tračnica radi smanjenja zračnih udara koji nastaju pri mimoilaženju dva vlaka) i signalizacije (kompjuterizirana se signalizacija u cjelosti preko tračnica prenosi u kabinu lokomotive, jer je očitavanje vanjske signalizacije pri tako velikim brzinama nemoguće).

        Postignuti su impresivni brzinski rezultati (515 km/h - Francuska, 443 km/h - Japan, 408 km/h – Njemačka), koji su značajno nadmašili rekorde klasičnih vlakova (273 km/h - Rusija, odnosno 239 km/h - Vel. Britanija, za diesel lokomotive, ili 202 km/h -Vel. Britanija, za parni pogon). Ovaj novi tip vlakova postoji danas u većem broju zemalja (najpoznatiji primjeri su francuski TGV, njemački ICE i japanski Shinkansen), a s komercijalnim brzinama do 300 km/h postali su velika konkurencija zračnom prijevozu na udaljenostima do 500 km.

---