Prije svega moram priznati da sam stvarno htjela ići na ovaj festival popularnih predavanja jer kao da sam imala osjećaj da to mora biti zanimljivo. Ali isto tako me je pomalo obeshrabrila glasina da će se predavanja samo nizat jedno za drugim i da ću, budem li željela poslušat Sto više njih, morat sjediti i po 5-6 sati bez predaha. Ali želja je bila jaka i tako sam unatoč takvim glasinama krenula prema institutu.

Nakon mnogih poteškoća po putu (nigdje nikog na dogovorenom mjestu samo šačica nas, ulazak u krivu zgradu, pogrešne informacije jednog učenika da čekamo profesora na stanici, da će svaki čas doći- a ispostavilo se da je profesor bio iza tog učenika s njim u busu :-)...) napokon smo došli na IF.
Već na početku počelo se pokazivati da glasine i nisu baš točne, naime ugodno smo primljeni, imali smo i za popiti, a i ljudi su bili dosta prijazni.

U 9.00 smo zauzeli svoja mjesta i predavanja su počela. Led je probio prof. Petar Pervan sa nadasve zanimljivom temom ''Sladoled - magična mješavina faza''. Predavanje me je stvarno zainteresiralo, pogotovo zahvaljujući činjenici da se uvijek pri ulasku u Vincek pitam kako, od čega? Ovdje sam napokon dobila odgovor.
Profesor je objasnio: ''da je dobar sladoled samo onaj u kojem je postignuta vrlo fina ravnoteža sve tri faze (krute-kristali leda, plinovite - mjehurići zraka, i tekuće - slador)''. Iz predavanja sam naučila kako da se mjehurići ne ispušu, da se slatka krema u cijelosti ne smrzne, a da kristali leda ne budu preveliki. Predavanje mi se jako svidjelo, i prof. Pervan je bio simpatičan, stvarno mi je drago da sam ga poslušala. Čak sam od brojnih prijatelja čula kako im je to predavanje bilo najzanimljivije.

Sljedeće predavanje je održao prof. Hrvoje Buljan pod naslovom ''Valovi samotnjaci''. Prije početka predavanja naslov mi je bio malo čudan jer nisam baš susrela izraz val samotnjak, pa me je jako zanimalo o čemu se tu radi. Profesor nam je svojim iscrpnim predavanjem i jako efektnom prezentacijom na platnu predočio što se to krije iza naslova Val samotnjak. Naučila sam da je val samotnjak zapravo paradigmatska nelinearna pojava koju je prvi uočio John Scott Russell u Škotskoj u plitkim, uskim kanalima vode koji su služili za prijevoz tereta brodovima.

Nakon vala samotnjaka poslušala sam predavanje prof Mladena Movre - ''Ni indeks loma više nije kao prije'' u kojem sam svoje znanje o toj temi proširila zahvaljujući dosta detaljnom predavanju. Uočila sam da svjetlost u sredstvu putuje sporije, brzinom manjom od brzine svjetlosti i da svaka boja ima drugačiju brzinu. Svidjelo mi se predavanje i profesor je bio dobro pripremljen.
Nakon ovog predavanja očekivala sam odmah sljedeće, kao što su glasine govorile, ali ispostavilo se da smo imali pauzu od čak 20 minuta,u kojoj sam sa svojim prijateljima prokomentirala svako predavanje.

Sljedeću trilogiju predavanja otvorio je prof. Slobodan Milošević sa naslovom ''Govor svjetlosti''. Ovo predavanje se radilo o spektroskopiji, znanstvenoj metodi važnoj u svim područjima, a da ne govorim o životu. Pričalo se o svjetlosti, njenom međudjelovanju s materijom i razlaganju na boje. Veoma je bilo zanimljivo predavanje, zahvaljujući dobroj pripremljenosti, praktičnom djelu i zanimljivoj temi.

Nakon ovog predavanja prof.- Goran Pichler se s temom ''Ta divna svjetlost'' nadovezao na prijašnju temu također veoma zanimljivom temom svjetlosti. Svjetlost i lom svjetlosti i razlaganje na boje su me oduvijek fascinirali i baš zbog toga su mi ova predavanje bila posebno interesantna.
''Sunce - svemirski fizikalni laboratorij'' bila je tema prof Bojana Vršnaka. Dobra pripremljenost i zanimljive slike stvarno su me se dojmili pogotovo jer sam naučila da je Sunce izuzetno složen plazmeni sustav u kojem se događaju mnogi različiti procesi. Isto tako saznala sam puno o pjegama, bljeskovima, erupcijama te raznim fizikalnim procesima koje oni uvjetuju. Prof Vršnak je bio zanimljiv i stvarno mi je dragi što sam poslušala ovo predavanje. Nažalost nakon ovog predavanja morala sam napustiti institut jer sam imala neodgodive obaveze, ali već sam sutra bila na istom mjestu u isto vrijeme.
U petak nije bilo teškoća po putu, i već smo znali što nas čeka i kako stvari stoje. Ali to nije umanjilo entuzijazam.

U 9.00 prof. Branko Šantić počeo je s predavanjem pod zanimljivim nazivom ''Zanimanje fizičar''. Predavanje se sastojalo od niza retoričkih pitanja tipa: Zašto biti fizičar? Koliko se to zanimanje razlikuje od ostalih? Što morate napraviti da budete fizičar? Koliko oni zarađuju? I je li to muška profesija? Sva pitanja profesor je veoma detaljno obrazložio i na simpatičan način nas upoznao s tom profesijom. Već na samom kraju predavanja kad smo mislili da je ''to to'', profesor je pokazao sliku Britney Spears kako razmišlja o formuli, te neke ''holivudske ljepotane'' također s formulama, što je naravno izazvalo opći smijeh i oduševljenje publike. Te je na kraju predavanja profesor ispraćen definitivno najjačim pljeskom. Mislim da je ovo predavanje gotovo svima bilo najzanimljivije.

Sljedeće predavanje je bilo isto jako zanimljivo pod naslovom ''Fizika i genetika'', To predavanje nam je pojednostavnio i približio prof. Matko Gluneić. Predavanje je bilo jako zanimljivo i pričalo se o genima, aminokiselinama... i mnoštvu zanimljivih stvari iz genetike. Nakon ovog pisalo je da treba biti predavanje ''Lonac na vatri'', ali umjesto toga je bilo predavanje o tektonici, i litosfernim pločama, njihovom podvlačenju i mnogim drugim stvarima. Predavanje je bilo jako dobro spremljeno i materijal je bio iznimno zanimljiv. Uslijedila je kratka stanka od opet 20 minuta, a nakon nje prva tema je bila ''Tsunami!'' od prof. Mirka Orlića. Pogotovo zbog nedavne nesreće svi smo bili jako koncentrirani i pazili. Profesor je pričao o tome što izaziva tsunami, o njihovom gibanju morem i o transformaciji u obalnom području. Slike i prikazi tsunamija su bili stvarno realni i time još više upoznali publiku s njihovom ozbiljnošću.

Nakon tsunamija prof. Dalibor Paar nas je uveo u svijet špilja i jama temom ''Špilja - podzemni fizikalni laboratorij''. Predavanje je jako kvalitetno održano i naučila sam mnoge stvari kao na primjer: da Hrvatska ima oko 7000 jama i špilja, brojna podzemna jezera i rijeke, 500 metarske ponore u koje bi stala i Zagrebačka katedrala, i bogati životinjski svijet pun šišmiša, čovječjih ribica. Nisam ni znala koliko je bogat prostor ispod zemlje i stoga me ovo predavanje oduševilo.

Zadnje predavanje koje sam poslušala bilo je od prof. Antuna Rubčića- ''Pravilnost orbitalnih radijusa planeta i njihovih glavnih satelita''. Moram priznat da je ovo stvarno najteže predavanje od svih koje sam poslušala. Profesor je bio jako dobro pripremljen i pokušao nam je sve to pojednostavniti, ali očito je moje znanje tog dijela još premalo da shvatim baš sve o čemu se radilo. Daleko od toga da je predavanje bilo nejasno i da je profesor kriv, jednostavno mi je tema malo preteška. Svidjelo mi se stoje profesor jako detaljno odgovarao na postavljena pitanja, a također i svi drugi.

Opći dojam ova dva dana je potpuno pozitivan ! Jako su mi se svidjela predavanja, teme su bile zanimljive, a profesori dobro spremljeni i voljni i za vrijeme predavanja, pa čak i nakon odgovorit nam na bilo kakva pitanja. Drago mije što smo imali pauze jer iako je sve bilo jako dobro, mislim da bi ipak bilo malo previše da smo, kao što su glasine bile, morali sjediti i po par sati bez pomaka.
Stvarno sam sretna što sam imala priliku sudjelovati na ovim predavanjima i saznati mnoštvo korisnih informacija, koje nisu primjenjive samo u struci nego i u stvarnom životu.

Sve pohvale predavačima.!