Kažu da je u jednoj emisiji Njemačke televizije gostovao kovač koji je za okladu samo udarcima čekića od 1,5 kg, bez dodatnog dovođenja topline, užario komad željeza mase 150 g (c = 460 J/kgK), tj. postigao temperaturu višu od 500°C. Izmjereno je da je brzina čekića pri svakom udarcu bila oko 30 m/s. Može li se vjerovati ovoj priči?

To je vjerojatno bio filmski trik na koji su nasjeli samo naivni gledatelji.
Pri hladnom kovanju nije moguće postići žarenje jer se uz zagrijavanje željezo istodobno i hladi.
Iz hladnog čekića nije nikako moguće dobiti toliku toplinu.
To nije moguće jer čekić odskače od hladnog željeza umjesto da ga kuje i predaje mu kinetičku energiju.
To je sasvim moguće jer je kinetička energija stotinjak udaraca čekića dovoljna za takvo zagrijavanje željeza.