Rješenje

Oko je približno kugla promjera 2.5 cm. Osnovni zadatak mu je da stvori realnu sliku predmeta na mrežnici, što znači da se fokusiranje svjetlosti mora zbiti na udaljenosti nešto manjoj od promjera oka (oko 2 cm). Slika dalekog predmeta pada u žarište leće, pa je dobra procjena za žarišnu daljinu oka f = 2 cm. Jakost oka, kao leće, stoga je približno jednaka i = 1/f  = 1/0.02 m = 50 dioptrija. Oko to postiže pomoću rožnice i leće. Rožnica je dio kugle radijusa 7.5 mm ispunjen tekućinom indeksa loma n=1.34. Svjetlost se lomi na prijelazu između zraka, indeksa loma n = 1, i rožnice. Jakost leće rožnice iznosi oko 35 dioptrija, što znači da rožnica obavi većinu posla fokusiranja. Ostatak fokusiranja i fino podešavanje oštrine slike obavi leća. Leća je posebna struktura promjenjivog oblika (time i jakosti) i nešto većeg indeksa loma n = 1.44.  Unutrašnjost oka je staklaste strukture, ali jednakog indeksa loma kao i rožnica, pa se svjetlost na svom putu dalje prema mrežnici više ne lomi.
Stavimo li rožnicu u kontakt s vodom, koja ima gotovo jednaki indeks loma (n = 1.33) kao i rožnica,  na kontaktnoj plohi svjetlost se više ne lomi, pa rožnica potpuno gubi svojstvo sabiranja svjetlosti. Sabirati još može jedino leća, ali ni sa svojom najvećom jakošću od oko 20 dioptrija, ne može nam dati jasnu sliku.
Maska stvara sloj zraka između rožnice i vode. Taj se sloj ponaša kao konvergentna leća i omogućuje stvaranje oštre slike na mrežnici. Zanimljivo je da ova leća, iako je udubljena (plankonkavna, vidi sl. 6), sabire svjetlost jer je njen indeks loma manji od indeksa loma okoline. Na kraju, ostaje pitanje kako onda vide ribe? Kod njih je leća građena u obliku kugle i većeg je indeksa loma, n=1.65. To omogućuje bolje sabiranje svjetlosti i oštar vid ribama u vodi. Kažimo i to da njihova leća ima fiksnu žarišnu daljinu te da sliku  izoštravaju pomicanjem leće naprijed nazad u očnoj šupljini, kao u fotografskom aparatu.