U čašu nalijemo vodu na čiju površinu, uz pomoć vilice, stavimo kovanicu od 1 ili 2 lipe. Ove kovanice su dovoljno lagane jer su izrađene od slitine aluminija i magnezija. Pokušamo li namjestiti kovanicu da miruje uz stijenku čaše, to nam neće uspjeti. Kovanica će uvijek otploviti na sredinu čaše. Ako pak čašu dopunimo vodom preko njenog ruba kovanica će se smjesti uz rub i tamo se vraćati čak i ako je guramo prema sredini. Što možeš reći o ovoj zanimljivoj pojavi?

Površina vode nije sasvim ravna, a poznato je da sva tijela na površini uvijek nastoje zauzeti što nižu poziciju.
Napetost površine želi minimizirati površinu, a to će biti ako se udubljenje površine smjesti što niže.
Sve ovisi o tome kako je čaša je nagnuta. Kovanica sklizne uvijek na najniže mjesto na površini.
Punjenjem čaše mjenja se omjer privlačnog međudjelovanja aluminija s molekulama vode i njegovog odbojnog međujelovanja sa staklom.
Dok čaša nije posve puna voda se uzdiže uz stijenku i za sobom povlači kovanicu, jednako djeluje uzdizanje vode prema sredini ako čašu prepunimo.