Polarna svjetlost viđena iz područja Hrvatske

Za neke se vijest, da se polarna svejtlost može vidjeti i iz naših krajeva, vjerojatno svrstava u rubrike "Vjerovali ili ne". Kako je javila zvjezdarnica u Višnjanu "Polarna svjetlost se vidjela iz naših krajeva. Ta je polarna svjetlost osvjetljavala nebo visoko nad sjevernim obzorom. Naizgled, nebo je u tom smjeru gorilo dubokim crvenim svjetlom."
Velika je sreća što je ovaj fenomen koji se rijetko događa zabilježen i fotografskim aparatom. Milan Karakaš je na lokaciji između Nuštra i Vinkovaca uspio snimiti polarnu svjetlost oko 03 h SEV, 7. travnja 2000.

Slike je snimio Milan Karakaš oko 03:00 sati 7.travnja 2000. na lokaciji između Vinkovaca i Nuštra.
Tehnički podaci: Film Konica VX100 (100 ASA), otvor blende 2, ekspozicija 7 min. (slika lijevo) i 4 min (slika desno)

Što je polarna svjetlost
Polarna svjelost (sjeverna svjetlost, sjeverna zora ili prema lat. međunarodni termin: aurora borealis) je vrlo lijepa i neobična svjetlosna pojava u atmosferi, u nas dosta rijetka , što će reći vidi se 2-3 puta kroz 3 desetljeća. Međutim, to je česta, gotovo uobičajena pojava, za vedrih noći u polarnim krajevima obiju Zemljinih polutki (ovalni pojas između 600 i 800 zemljopisne širine). Na sjevernoj polutki se u početku pojavljuje kao svjetlosni luk iznad sjevernog horizonta, a na južnoj polutki iznad južnog horizonta (aurora australis što znači južna zora). S tim u vezi je pojava i dobila ime. U našim tekstovima i dokumentima najčešće se upotrebljava naziv polarna svjetlost (a ne polarno svjetlo), kojim se stoga i mi danas služimo kao stručnim nazivom (što je i preporuka lingvista). Polarna se svjetlost javlja znatno rjeđe u umjerenim zemljopisnim širinama a naročito je rijetka u ekvatorijalno području (aurora tropicalis). Viđenje pojave iz tih krajeva vezano je uz razdoblja pojačane Sunčeve aktivnosti (s periodom od oko 11 godina) ili uz nenadanu pojavu snažnih bljeskova na Sunčevoj površini, a može biti popraćena snažnim magnetskim olujama u Zemljinom vanjskom magnetskom polju.

Kako nastaje polarna svjetlost
Pojava polarne svjetlosti u atmosferi nastaje u njenim visokim slojevima (na visinama od 100 do 1000 km nad Zemljinom površinom). Najčešće se razvija na visini od oko 100 km. Ta pojava je posljedica procesa sudarne ionizacije između nabijenih čestica Sunčeva ili kozmičkog porijekla s neutralnim česticama Zemljine atmosfere. Čestice Sunčeva ili kozmičkog porijekla prodru u Zemljinu atmosferu vođene i ubrzane silnicama Zemljinog vanjskog magnetskog polja (magnetosfera ). To polje poprimajući ljevkasti oblik, iznad magnetskih polova biva pojačano, i usmjereno okomito na Zemljinu površinu. U sudarnom procesu atmosferska neutralna čestica postaje ionizirana i pobuđena što se očituje u raznobojnom svjetlucanju , ovisno o vrsti pobuđene čestice.
Molekulski kisik emitira više niansi crvene boje. Ionizirana molekula dušika emitira plavu i ljubičastu boju itd. Svjetlosne tvorevine poprimaju razne oblike (pruge, lukovi, draperije, vijenac), mogu biti jednolične ili zrakaste strukture, a svi navedeni parametri mogu biti stalni ili mirni odnosno promjenljivi (boja, oblik, struktura, položaj).

Istovremenim pojavljivanjem polarne svjetlosti i magnetske oluje u visokoj atmosferi, dolazi do indukcije snažnih električnih struja na većim visinama (reda veličine 106 A). Posljedica toga može biti indukcija visokog električkog potencijala u metalnim vodičima na površini Zemlje, kao što su telefonski i električni kablovi pa i dijelovi onih Zemljinih slojeva koji sadrže dosta metala. S tim u vezi dolazi do smetnji kao npr. pregaranje osigurača na električnim instalacijama, prekid telefonskih veza ili daljinskog prijenosa električne energije, smetnje u radio-emisijama itd.
Ako želite naučiti nešto više o polarnoj svjetlosti za početak dobro je da posjetite stranice EXPLORATORIJUMA

Polarna svjetlost u našim krajevima
 Posljednji put je polarna svjetlost opažena u nas noću 10. na 11. veljače 1958. a zatim 1, 8. na 9. i 11. studenog 1991 te nedavno, noću 6. na 7. travnja 2000. To znači da je prošlo više od 30 godina između prethodnih opažanja, dok se vremenski razmak između predzadnjeg i najnovijeg opažanja sveo na razdoblje kraće od 8 godina.
Hrvatska, kao i veći dio Europe leži izvan područja redovitog pojavljivanja polarne svjetlosti, te pojavu vidi samo onda kada je ona naročito izražena u polarnom pojasu. U takovim slučajevima su oblici svjetlosnih tvorevina u polarnom području obogaćeni raznolikošću oblika i boja među kojima prevladava crvenilo. Time se tumači zašto svi zapisi (unatrag više od 200 godina) o polarnoj svjetlosti iz naših krajeva spominju prvenstveno crvenilo ili rumenilo iznad sjevernog obzora, dok se žuta, zelena ili druge boje rijetko spominju. Svjetlosni oblici poput luka, zavjesa ili vjenaca, česti i tipični u polarnim krajevima, u nas su rijetko viđeni.

Kako i vi možete sudjelovati u projektu opažanja polarne svjetlosti
Polarna svjetlost se istražuje pomoću mjernih instrumenata (optički instrumenti , spektrometri, magnetometri i dr.) ali i na temelju podataka prikupljenih vizualnim motrenjima. Podaci vizualnih motrenja ili opažanja predstavljaju najdulje nizove podataka o polarnoj svjetlosti i služe kao podaci pridruženi mjerenjima. Međutim, podaci vizualnih opažanja su nezaobilazni kada nema podataka instrumentalnih mjerenja. Oni moraju saržavati vjerodostojne zapise o nekoliko parametara, karakterističnih za pojavu, a očevici ih s lakoćom opisuju.

Ako opazite polarnu svjetlost ispunite našu upitnicu (anketu)
Upitnica sadrži pitanja koja se odnose na spomenute parametre, a odgovarajući na njih , očevici pomažu stručnjacima da objektivno utvrde karakteristike te neobične, ali u nas rijetke pojave. Pitanja su složena prema međunarodnim pravilima opažanja. Na taj način se opis jedne pojave raznih očevidaca može uspoređivati s podacima iz područja naše zemlje i izvan nje. Podaci tako mogu poslužiti u međunarodnoj razmjeni podataka postati temelj znanstvenih istraživanja.

U zapisima o polarnoj svjetlosti osobito su vrijedni slobodni sastavi, kao prilozi, u kojima dolazi do izražaja dar zapažanja. Slobodnim opisom motritelj dočarava ljepotu pojave koja se u potpunosti ne može opisati samo popunjavanjem upitnice. Upitnica služi kao potsjetnik na viđenje parametara koje treba motriti. Slobodni opis dobiva na vrijednosti ako je popraćen skicom položaja svjetlosne pojave na nebeskom svodu u pojedinim fazama tijekom njenog trajanja. Primjer

 

Sastavila: dr.sc. Inga Lisac
(prema članku objavljenom u časopisu GEOFIZIKA, Vol 15, str. 53
Geofizički zavod Andrija Mohorovičić, PMF, Sveučilište u Zagrebu
Horvatovac bb, 10000 Zagreb
tel. 01- 4605 922 ili 4605 900
faks: 01- 4680 331
E mail: lisac@rudjer.irb.hr, vvujnovic@rudjer.irb.hr