Zbog posebne konstrukcije toplomjera, tj. dodatnog tanjeg dijela kapilare i površinske napetosti žive. Takavi termometri imaju svojstvo da 'pamte' najvišu temperaturu koju su izmjerili.
Kao što je poznato, princip na kojem funkcioniraju termometri (obični i medicinski) se zasniva na širenju tekučine - bilo žive, bilo alkohola - uslijed povišenja temperature. Termometri se, stoga, sastoje od rezervoara s tekućinom, te tanke cijevčice po kojoj se tekućina 'razljeva' ovisno o temperaturi. Detalj njihove konstrukcije se vidi na donjoj slici (lijevo): iz rezervoara se nastavlja tanka cijevčica po kojoj se širi tekućina.
Za razliku od običnih termometara, toplomjeri s kakvim mjerimo našu temperaturu, imaju na početku tanke cijevčice još jedan tanji dio (vidi sliku iznad desno). Funkcioniranje te kapilare se može objasniti na slijedeći način. Zamislimo da stavljamo hladni toplomjer ispod ruke. Zbog povišenja temperature, živa izlazi iz rezervoara i širi se po cjevčici. Nakon oko pet minuta, toplomjer se termalizira - temperatura žive i stakla postane jednaka našoj tjelesnoj temperaturi. Vađenjem toplomjera, živa se hladi i stišće se nazad u rezervoar. Međutim, kapilara je tako tanka, da se uslijed površinske napetosti žive, njen tok prekida. Ispod kapilare, živa se i dalje povlači u rezervoar. Iznad kapilare, živa ostaje u cijevčici. I pokazuje najvišu temperaturu koju je izmjerila.
To je ujedno i razlog zašto toplomjer moramo protresti da se 'živa spusti' - tom trešnjom mi živu iz gornjeg dijela cijevčice natjeramo da ipak prođe kroz malu kapilaru nazad u rezervoar.
Odgovorio:
M.Basletić, PMF