Proučavanjem spektara svjetlosti znanstvenici su uočili da je raspored spektralnih linija koje se dobiju
od svjetlosti našeg Sunca vrlo sličan rasporedu linija koje emitira pobuđeni plin vodik. Iz toga su
zaključili da u Suncu ima srazmjerno puno vodika. Intenzitet spektralnih linija ostalih elemenata je
bitno manji (npr. helij) ili praktički neopazljiv (npr. natrij, željezo, ...).
Da li su se znanstvenici mogli zabuniti? Ne. Spektralne linije nekog elementa određene
su njegovim elektronskim omotačem, i međusobno se značajno razlikuju, pogotovo ako se uspoređuju lakši elementi
poput vodika, helija, litija ... Dakle, zabune nije moglo biti.
Koje objekte mi vidimo kada gledamo nebo noću? Planete, komete i zvijezde. Na većim udaljenostima su
vidljive, naravno, samo zvijezde. To znači da gledajući neku udaljenu galaksiju (ili objekt van
našeg sunčevog sustava) mi vidimo svjetlost koja potjeće od zvijezda.
Logično je za pretpostaviti da je mehanizam emitiranja svijetlosti/zračenja neke zvijezde u nekoj
udaljenoj galaksiji isti kao i u našem Suncu. Drugim riječima, ako u našem suncu ima mahom samo lakih
elemenata (vodik, helij, litij) i ako je među njima najzastupljeniji vodik, onda je nejvjerojatnije tako
i u drugim suncima.
Mjerenjem spektra udaljenih zvijezda ustanovljeno je da karakteristične linije ne odgovaraju niti
jednom spektru izmjerenom na Zemlji ili u našem Sunčevom sustavu. Dvije su mogućnosti: prva pretpostavka
je da u tom dijelu svemira ne vrijede zakoni fizike kao u našem. To bi značilo da praktički svaka galaksija
ima neke svoje, za nju karakteristične, zakone fizike. Vjerojatno se niti tebi samom to ne čini mogućim.
Druga pretpostavka je puno jednostavnija i razumnija: promjenu izmjerenog spektra zvijezda uzrokuje
neka fizikalna pojava. Opće prihvaćeno je da se radi o tome da se zvijezde/galaksije udaljuju jedna od
druge. Korigiranjem izmjerenog spektra pomoću poznatih izraza za Dopplerov efekt, dobiva se potpuno
poklapanje svih linija vodikovog spektra. I niti jednog drugog.
Prema tome, pod pretpostavkom da u nekoj udaljenoj galaksiji vrijede isti fizikalni zakoni kao i kod
nas (dakle, i zvijezde funkcioniraju na isti način), jednostavna pretpostavka o Dopplerovom efektu može
objasniti izmjereni spektar te galaksije. Iz čega slijedi da se ona onda udaljava od nas.
Konkretna mjerenja brzine odmicanja se vrše pomoću tzv. 21-centimetarske linije vodikovog spektra, dakle, ne pomoću
čitavog spektra, već pomoću samo jedne linije. Razlozi su praktične naravi, jer je točnost kojom
se može mjeriti pomak dotične linije najveći.
Odgovorio:
mr.sc.M.Basletić, PMF