Molim vas nešto o Bohrovom modelu. (Danijel iz Rijeke, danijel_13@yahoo.com)
Bohrov model (1913. g.) je bio jedan od pokušaja objašnjavanja eksperimentalno opaženih pojava poput
diskretnih prijelaza u spektrima zračenja atoma, te samo postojanje atoma (vidi npr.
odgovor).
Bohrov model se očituje u slijedećim postulatima:
Elektron u atomu se giba po kružnim orbitama pod utjecajem Coulombove sile koja potjeće
od međudjelovanja pozitivno nabijene jezgre i negativno nabijenog elektrona.
Elektron se giba po onim kružnim orbitama za koje je kutna količina gibanja
L = r x p jednaka
L = n h
gdje je n cijeli broj (1, 2, ...), a
h je tzv. 'h-precrtano', Planckova
konstanta podijeljena s 2p,
h = 1.05456x10-34 Js.
Te orbite se zovu stacionarne orbite. (Klasično: u klasičnoj fizici ne postoji
ograničenje na vrijednost kutne količine gibanja.)
Elektron u stacionarnoj orbiti ne zrači energiju. (Klasično: u klasičnoj
fizici/elektrodinamici svaka akceleracija nabijene čestice rezultira zračenjem - dakle gubitkom
energije te čestice. To znači da bi elektron koji se giba po kružnici trebao konstantno zračiti
elektromagnetsko zračenje, gubiti energiju, i polako se približavat jezgri.)
Elektron može zračiti energiju samo onda kada prelazi iz jedne stacionarne orbite u
drugu, te je u tom slučaju frekvencija zračenja w proporcionalna
razlici energija početne i krajnje stacionarne orbite:
EP - EK = h
w
Prelazi iz jedne u drugu stacionarnu orbitu su trenutni. (Klasično: čestica neke mase
ne bi trebala imati valna svojstva poput frekvencije; klasična mehanika, uz specijalnu
teoriju relativnosti, ne dopušta trenutne procese.)
Iz tih postulata, Bohr je s elementarnom matematikom (vidi npr.
The Bohr Model) mogao objasniti egzistenciju atoma, te
reproducirati veličinu atoma vodika i njegova energetska stanja, u potpunom slaganju s
tada postojećim eksperimentima. Također, postulati su bili primjenjivi i na ionizirane atome
helija.
Međutim, ta je teorija u isto vrijeme bila i vrlo ograničena, jer se pomoću nje nije
moglo određivati svojstva u električnom i/ili magnetskom polju, nije se moglo proučavati
višeelektronske atome ... itd.
Danas se te pojave opisuju u okviru kvantne mehanike koja je uspjela do najsitnijih detalja
objasniti sva opažanja.