• Šta je spektar,zašto nastaje i zašto postoji više vrsta?
    Dino, Medicinska škola, Zadar

  • Dragi Dino,
    Spektar je svojstvo svjetlosti i predmeta na koje svjetlost pada odnosno predmeta koji sami zrače. Svjetlost - i sva ostala zračena energija (zračenje) - određena je valnom duljinom. Vidljiva svjetlost ima valne duljine raspoređene od 0,4 mm do 0,75 mm, od ljubičaste do zagasito crvene boje Veće valne duljine ima infracrveno zračenje, a još veće radiovalovi. Kraće valne duljine ima ultraljubičasto zračenje, rendgensko zračenje i gama-zračenje. I što se događa kada svjetlost padne na tijela - vidiš kada pogledaš oko sebe: crveni automobili, sive barke, modro more - čitav “spektar” boja. To je svjetlost koja je potekla sa Sunca i u njoj se nalaze sve boje, no predmeti su neke dijelove zračenja upili (apsorbirali), a neke odrazili (reflektirali). Možemo reći da smo vidjeli “odrazni spektar”. Što se događa kada svjetlost prođe kroz prozirno tijelo? Opet ćemo vidjeti da su neke boje propuštene, a neke ponestale. Tako nastaje “apsorpcijski spektar”. Prozirno tijelo može biti i tekuće, i čvrsto i plinovito. Atmosfera je plinovita i ona upija mnoge dijelove Sunčeva zračenja (tj. područja raznih valnih duljina). Neka tijela vidljivo svijetle: svjetlost je različitih boja, drukčije kod natrijeve svjetlosti, drukčijih kod živine svjetlosti. To je “emisijski spektar”. Mehanizmi koji dovode do svjetlosti nalaze se pretežno na mikroskopskoj razini, razini atoma, molekula i njihovih kompleksa. Zato spektri znadu biti vrlo i složeni i različiti. Da bi se to ustanovilo postoje jako dobri instrumenti koji namjerno rastavljaju svjetlost koja do njih dopire, na područja vrlo malo različitih valnih duljina. (Primjer takvog instrumenta je spektroskop sa optičkom prizmom.) Ako u vidljivoj svjetlosti razaznajemo 5-6 boja, instrumenti svaku tu boju u ovisnosti o valnoj duljini razdvoje na mnogo ali malo različitih boja, “pod-boja”. Tada se zapažaju fine razlike u promjeni jakosti svjetlosti od jedne do druge malo različite valne duljine. Tako usijani plinovi male gustoće, kao i pojedinačni atomi, zrače “spektralne linije” tj. svjetlost je intenzivna ali samo na pojedinim rastavljenim valnim duljinama. Plinovi velike gustoće i prostranosti (primjer je Sunce) i usijana čvrsta ili tekuća tvar zrači “neprekinuti ili kontinuirani” spektar, što kako riječ kaže znači da se svjetlost preklapa od jedne do druge valne duljine. Kada takva svjetlost prođe kroz hladan plin male gustoće, on će upiti svjetlost samo na određenim, odvojenim valnim duljinama, pa ćemo to nazvati po smislu kao “apsorpcijske spektralne linije”. I što hoćemo onda? Kombinacije su veoma raznolike jer su i tijela, objekti, priroda raznoliki. Molekule ćemo razlikovati po njihovom “vrpčastom linijskom spektru”, udaljene radiogalaktike po njihovu “kontinuiranom radiospektru” i sl. Svuda samo spektri i spektri…

    Prof. dr. Vladis Vujnović,
    Geofizički zavod "Andrija Mohorovičić", Prirodoslovno matematički fakultet, Zagreb