Fizikalno ograničenje. Fizikalno gledano, gornja granica frekvencije odgovara zvuku čija valna duljina nije manja od međuatomskog/međumolekulskog razmaka u kristalu ili tekućini, odnosno srednjem slobodnom putu atoma/molekula u plinu.

Jednostavnim računom se može dobiti da je maksimalna frekvencija koja se može širiti kristalom ili tekućinom reda 10¹²-10¹³ Hz, a u plinovima pri standardnim uvjetima oko 10⁹ Hz.

Tehnološko ograničenje. Ovisno o frekventnom području, postoje razni načini proizvodnje zvukova visokih frekvencija. Za niže frekvencije (do oko 200 kHz) mogu se koristiti mehanički izvori, potpuno analogni uobičajenim sirenama (za uzbunu).

U mnogim primjenama se danas koriste piezoelektrični oscilatori, koji osim što su manjih dimenzija, mogu i proizvesti zvuk viših frekvencija, čak do 1000 MHz. Više informacija o funkcioniranju takvih oscilatora može se naći na http://www.kersur.net/~vfisher/intro.htm.

Odgovorio:
mr.sc.M.Basletić, PMF