Npr., zamisli obično njihalo: kuglicu na niti. Ono ima neku svoju vlastitu frekvenciju, što znači da ako ga jednom zatitraš, ono će dalje titrati periodički tom svojom vlastitom frekvencijom.
Pretpostavimo da sada ti svako toliko, u pravilnim razmacima, lagano trkneš tu kuglicu. Prema tome, ti djeluješ na sustav nekom vanjskom, periodičnom silom. Ako pravilno odabereš razmake između tvojih udaraca, amplituda njihanja kuglice će se početi povečavati - frekvencija vanjske sile je ista kao i vlastita frekvencija sustava, pa kažemo da je vanjska sila u rezonanciji sa sustavom.
Naravno, ako odabereš neku drugu frekvenciju udaranja u kuglicu, amplituda njihanja se neće povečavati - možda će se čak i smanjivati. Iz ovog vidimo da će samo za neke frekvencije vanjske sile doći do rezonancije.

Teorija koja stoji iza tog fenomena predviđa da u rezonanciji amplituda titraja raste linearno s vremenom. U realnim sustavima (npr. automobil, most preko rijeke ...) to može dovesti do ozbiljnih oštećenja/raspadanja. Zato konstuktori moraju dobro poznavati svojstva sustava i sve njegove vlastite frekvencije.

Odgovorio:
mr.sc.M.Basletić, PMF