Na površinu vode možemo oprezno položiti šivaću iglu ili tanku metalnu pločicu, a neće potonuti. Također i neki kukci hodaju po površini vode. Tekućina kao da na svojoj slobodnoj površini ima kožicu, opnu. Ta se prividna opna na površini tekućine može donekle i izobličiti, rastegnuti, a da se ne prekine, i kad prestane djelovati sila , opet se vrati u prijašnje stanje. Površinska opna tekućine vlada se ,dakle, kao nategnuta gumena opna. To možemo vidjeti kod pokusa u kojem ćemo pokazati da tijelo, koje inače pliva, potisnuto pod površinu tekućine nemože ponovo izroniti ako nema dovoljno velike sile da probije opnu. Upravo kao što zbog napetosti površine lagana tijela nemogu potonuti. Da bi izveli ovaj zanimljivi pokus potrebno je izraditi posebni plovak. On se sastoji od žičanog prstena učvršćenog na čep od pluta, kao što to pokazuje slika:     S donje strane čepa pruža se dio žice koji završava kukom. Ta će nam kuka poslužiti za vješanje "utega" od spajalica za spise. Debljina žice, veličina čepa i broj spajalica koje ćemo objesiti na kuku nisu presudni ali moraju biti odabrani tako da plovak stavljen u vodu pliva s prstenom visoko iznad površine, a čep da jedva izviruje. (Uzmemo li čep od litrene boce, najbolje će biti da presjek žice bude oko 1 do 1,5 mm, a savijeni prsten neka ima promjer od oko 7 cm). Kad je plovak gotov stavimo ga u dovoljno duboku vodu i opterećujemo spajalicama sve dok ne postignemo da stabilno pliva s prstenom iznad površine.   Ali kad ga potisnemo čitavog pod vodu napetost površine mora ga zadržati ispod prividne opne. To jest razlika težine plovka i sile uzgona podesi se utezima - spajalicama, tako da bude manja od sile potrebne za probijanje "opne".         Dakle plovak potisnut rukom pod površinu vode ostat će zadržan silama kohezije.         Autor: Hrvoje Mesić, Prirodoslovno matematički fakultet, Zagreb