...i na kraju...

        Uzimajući u obzir granice klasičnih željeznica i sve veće poteškoće u avionskom povezivanju današnjih gustih urbanih sredina, može se očekivati da će početkom sljedećeg stoljeća započeti komercijalno korištenje maglev vlakova s brzinama od 500 km/h, koji će za udaljenosti od 500 do 800 km biti kompetitivni s avionskim prometom. To će označiti početak novog razdoblja modernog prijevoza, čiji će utjecaj vjerojatno biti jednak onom što su ga imali automobil ili parni stroj: efektivne granice pojedinih gradova će se širiti i stvarati će se veće urbane sredine, jer će se skraćivanjem trajanja putovanja, sadašnji međugradski promet svesti na gradski. Maglev vlakovi će također biti korišteni za povezivanje dvaju ili više zračnih luka.

        Svojim kretanjem bez trenja, smanjenom bukom, udobnijom vožnjom, povećanom sigurnošću, neovisnošću o vremenskim nepogodama, mogućnošću savladavanja većih uspona, užim “prugama” postavljenim iznad zemlje koje ne prekidaju teren, maglev vozila će predstavljati ostvarenje onog što se danas naziva ‘zelena pokretljivost’.

        Korištenje supravodljivih magneta za levitaciju i pogon omogućiti će ne samo veće već i jeftinije brzine prijevoza (što nije imala nijedna  nova tehnologija prijevoza do sada), jer su energetske potrebe magleva samo 25% potreba avionskog prijevoza sličnih karakteristika. Smanjenje energetskih zahtjeva smanjiti će zagađivanje okoline i ovisnost o uvozu goriva. Daljnje smanjenje troškova ostvariti će se korištenjem novih visokotemperaturnih supervodljivih materijala, za koje će udio troškova hlađenja biti još manji.



        Razvoj novih tehnologija traje godinama i zahtijeva velika ulaganja, ali je zato vijek njihovog trajanja i vrijeme potrebno da postanu dio svakodnevnog života u svim dijelovima svijeta još mnogo duži. Ako se želi da maglev prijevoz postane realnost u budućnosti, potrebno je već sada ozbiljno razmišljati o njemu i ulagati u njegov razvoj. Osnovni tehnološki problemi su riješeni, ali su početna ulaganja velika i za njih su potrebne državne odluke. U osnovi i nije bitno koja je zemlja prva komercijalno razvila maglev prijevoz, jer nove tehnologije polako ali sigurno prelaze sve granice, i svatko ima vremena vidjeti rezultate drugih, prije nego što donese odluku da li će razvijati vlastitu ili uvoziti tuđu tehnologiju. Povijest međutim definitivno pokazuje da su u prošlosti strategijske prednosti imali oni koji su predvodili u razvoju i uvođenju novih tehnologija.