Mjerenje ubrzanja sile teže čini se jednostavno. Potrebno je samo
mjeriti visinu sa koje tijelo pada i vrijeme koje mu je za to potrebno.
Ali tko god je to pokušao shvatio bi da to nije tako jednostavno, a
osnovni problem je u preciznom mjerenju vremena. Ako visina nije velika
(barem nekoliko metara) vrijeme padanja je malo i teško ga je precizno
mjeriti. Danas za mjerenje vremena možemo upotrijebiti računalo sa
odgovarajućim softwareom. Preporučam besplatni program
Audacity koji u potpunosti zadovoljava
naše potrebe. Uz računalo potreban je mikrofon, metar i predmet koji
ćemo ispuštati, a ja sam odabrao čeličnu kuglicu.
Najprije instaliramo i pokrenemo program te pravilno priključimo
mikrofon. Odaberemo ravnu i tvrdu podlogu za izvođenje pokusa, to može
biti stol ili pod. Postavimo mikrofon u blizinu planiranog mjesta pada
kuglice. Izmjerimo visinu sa koje puštamo kuglicu. Ja sam odabrao visinu
od 100 cm. Pokrenemo snimanje u programu Audacity i nakon odbrojavanja
na zvučni znak ispuštamo kuglicu. Nakon ispuštanja kuglica udari u
podlogu i također ostavi zvučni trag na snimci. Kako izgleda izvođenje
pokusa vidimo na slici 1.
Slika 1.
Snimanje je pokrenuto i na zvučni signal ispuštamo
kuglicu sa visine od 100 cm. Kuglica udara u tvrdu
podlogu a mikrofon u blizini bilježi sve signale.
Završimo snimanje i analiziramo snimku, a ako je potrebno pojačamo
određeni dio signala da se bolje uoči bitni vremenski interval. Na slici
2 označen je vremenski interval od početnog signala kada je započelo
padanje do prvog udarca kuglice u podlogu. U donjem lijevom kutu može
se očitati vrijeme padanja od 0.48 s koje je izmjereno pri padu kuglice
sa visine od 100 cm. Ponovio sam mjerenje pet puta sa visine od 100 cm i
dobio ova vremena : 0.43 s, 0.45s, 0.48 s, 0.47 s i 0.43 s.
Pretpostavimo da se kuglica gibala slobodnim padom jednoliko ubrzano i
dobivamo ubrzanja sile teže:
g= 10.8 m/s2 , 9.9 m/s2 , 8.7 m/s2
, 9.1 m/s2 , 10.8 m/s2 .
Prosječna
vrijednost ubrzanja sile teže iznosi 9.8
m/s2 sa odstupanjem od 1.1 m/s2 što se dobro slaže
sa predviđanjima.
Glavni izvor pogrešaka u mjerenju vremena je točno bilježenje početnog
trenutka ispuštanja kuglice. Teško je savršeno uskladiti izgovaranje
neke riječi ili slova sa ispuštanjem kuglice. Čak je odabir riječi ili
glasa igrao ulogu. Na primjer, riječ ''sad'' nije davala dobar rezultat
jer je slovo s bilo vremenski razvučeno, kao i kod riječi ''start''.
Meni se najbolje pokazalo izgovaranje nekog bezvučnog suglasnika npr.
''B'' ili ''P''.
Slika 2.
Mjerenje vremenskog intervala između signala za ispuštanje
kuglice i udarca u podlogu.
Na kraju želim potaknuti
nastavnike i učitelje da koriste računala u pokusu kao mjerne
instrumente. Pokušajte osmisliti zanimljive i jednostavne pokuse koje
mogu napraviti učenici kao samostalan rad.
|