Silvestar Mileta, 4. e

Prva gimnazija, Zagreb

Ljepota fizike - festival popularnih predavanja

Albert Einstein, jedan od najvećih umova ljudske povijesti i uz to jedan od malobrojnih čiji je znanstveni rad, barem u osnovnim postavkama, poznat širim krugovima pored onih isključivo znanstvenih, objavio je prije stotinu godina (1905.) neke od svojih  najvažnijih radova. U počast njemu 2005. godina obilježava se kao Svjetska godina fizike. Hrvatsko fizikalno društvo pokrenulo je tim povodom niz akcija u svrhu popularizacije i približavanja fizike učenicima, profesorima i općenito zainteresiranima koje odlikuje intelektualna znatiželja. Projekti su raspoređeni kroz cijelu tekuću godinu i kulminiraju prema studenom a za očekivati je odličnu organizaciju čemu je temeljni dokaz festival predavanja Ljepota fizike koji je trajao 17. i 18. ožujka. Uz ova, planirana su još mnoga predavanja i prezentacije diljem Hrvatske pa je sigurno da će biti još prilika da oni koji nisu bili informirani ili nisu imali motiva pogledaju i sudjeluju u nekom od ovih događaja (Fizika express, izvođenje povijesnih pokusa, natječaj Ljepota fizike čije propozicije potražite na www.ifs.hr). Važno je naglasiti zajedništvo i spregu vještina podjednako doktora znanosti, studenata, profesora i svih ostalih u organizacijskim savjetima, odborima i tijelima što je hvalevrijedan primjer timskog rada koji imponira u moru poznatog individualizma naših prostora.

Festival predavanja Ljepota fizike održan je na Institutu za fiziku na, kako ga «stanovnici» vole nazivati, znanstvenom brdu Horvatovcu, gdje su uz Institut za fiziku smješteni i PMF te Institut Ruđer Bošković,

Institut za fiziku je festivalom Ljepota fizike samo kvalitetno nadogradio svoju praksu, sada već tradicionalnih, otvorenih dana Instituta, što je događaj koji preporučujem svima koji gaje makar minimalnu simpatiju i laički interes za znanost uopće, i napravio prvi korak prema onom što su organizatori nazvali «podizanjem svijesti građana». U nizu od 26 popularno  znanstvenih predavanja vrhunske prezentacije i prilagođenog trajanja od 30 – 40 minuta našlo se, doduše, i onih teško razumljivih neupućenom interesentu (takva su redovito nosila potencijal kakve doktorske polemike čiji bi razvoj oteo vrijeme drugima a besprijekorna ih je organizacija odmjereno opstruirala i upućivala na neko drugo vrijeme i prostor) ali je i ta manjina doprinjela stvaranju sjajne cjeline. Predavači su osim sa Instituta došli i sa srodnih fakulteta što je događaju dalo širinu i brojne mogućnosti započinjanja ili nastavljanja suradnje svih oblika. Zanimljivo je i nužno primjetiti da je poprilično velika dvorana bila gotovo uvijek ispunjena do posljednjeg mjesta, što po optimističnoj procjeni (u najboljem stilu naših sportskih komentatora, dakle golim okom) znači kakvih 150 – 200 ljudi po predavanju, a katkad se sjedilo i na podu samo da se nazoči iznošenju cijelom nizu istinski raznolikih tema. Uz to su se predavanja prenosila, što je jedinstven slučaj, internetom, sa pobjedničkom završnom statistikom koja kaže da je broj ljudi u i izvan dvorane bio ekvivalentan.

Predavači su se razlikovali sposobnostima dikcije, što je razumljivo kada se zna da su neki od njih profesori na fakultetima a neki istraživaći koji rijetko rade ovakve prezentacije, ali ne i prema uloženom trudu. Klasični Power point prikaz u najvećem je broju slučajeva upotpunjen eksperimentima, filmovima i općenito svim sredstvima atraktivne prezentacije. Publici je, s naglaskom na osnovnoškolce i srednjoškolce, dana mogućnost da po završetku upita za detaljnije objašnjenje. Sistem niza predavanja srodne tematike, razlomljenih kavama i kavicama treba pohvaliti i poduprijeti. Valjalo bi možda poželjeti manje tenzije u svezi s vremenom u budućnosti jer na desetak sati jedan više ili manje valjda ne predstavlja problem (ovo se ne odnosi na opstrukciju predugih polemiziranja).

Jedan od «glavnih i odgovornih» dr. Ivica Aviani je u završnoj riječi govorio o iskrenim, hvalevrijednim motivima ove inicijative zapitavši se o položaju fizičara u odnosu na svijet izvan Instituta odnosno o šumu koji često nastaje na liniji fizičar – ostatak svijeta. Smatram da fizika napreduje svakim danom dok su mogućnosti izraza manje – više ograničene ili nisu dovoljno istražene. Zato tradicionalnim izrazom nije moguće iskazati većinu fizikalnih spoznaja pa je jezik fizike, najčešće obilježen formulama i egzotičnim trokilometarskim latiniziranim izrazima, hermetičan i odbojan laicima. Redoviti predavači na fakultetu imaju vremena razmišljati kako svoj izraz prilagoditi onima čiji stupanj znanja nije ravan njihovom dok istraživaći s time manje razbijaju, ionako prenapregnute, mozgove. Ovu disonanciju treba riješavati obostranim trudom jer nije uvijek moguće povlačiti paralele s banalnim primjerima i mahati rukama ali ni koristiti što apstraktnije izraze da bi se naglasio stupanj obrazovanja nije uputno.

Varijetetom tematskih pristupa, povezivanjem znanosti u produktivnu cjelinu (medicina, biologija, kemija, fizika, matematika...) te pravim, nazovimo ga BBC – evskim, popularno – znanstvenim pristupom atraktivne prezentacije organizatori su, svi zajedno, uspjeli efikasno pokazati ljepotu fizike.

Cijelom dvodnevnom, ugodno iscrpljujućem, događaju ne mogu nego uputiti hvalospjeve. Uspio je dva dana, gotovo neprekidno, zadržati pažnju jedinke čija su znanja na području fizike skromna, i to isključivo širinom pristupa, preciznom organizacijom, atraktivnošću prikaza i nizom osobitosti poput značajne posječenosti, multimedijalnim pristupom, zanimljivim znanstvenim prepucavanjima. Hrvatskom fizikalnom društvu, svim organizatorima mogu samo zaželjeti bogato sponzorstvo i prikladno razumijevanje dežurnih institucija kako bi, i bez ovakve posebne prigode, nastavili podizati svijest ljudi.           

Neka predavanja – budući će sva predavanja biti moguće pogledati tokom godine samo sam natuknuo osnovne crtice tek toliko da dam nekakav pregled

«Sladoled – magična mješavina faza» - upravo je exemplum predavanja koje približava fiziku svima na šaren i nov način. Za ovu je priliku malo prošireno u odnosu na prošlu godinu a još uvijek funkcionira fantastično. Jedno od najboljih i zbog vrhunske interakcije s publikom.

«Valovi samotnjaci» minijatura je o sasvim posebnom obliku valova (solitonima) i njihovom pronalazaču – po svemu se taj pronalazak ubraja među one simpatično slučajne i to je atraktivniji. Ove pojave imaju osim toga i široku praktičnu primjenu.

«Ni indeks loma više nije kao prije...» osim što je poslužilo ponavljanju srednjoškolskog gradiva dalo je nastavak priče koja, iskreno, seže van mojih oskudnih fizikalnih spoznaja. Ipak je prezentacija na razini a nizovi formula razbijeni su slikovitim prikazom. Ovo predavanje bilo je nezaobilazno i zato jer je ono jedno od osnova za razumijevanje svih predavanja na temu svjetlosti koja su uslijedila.

«Govor svjetlosti» - govorio je prvenstveno o spektrometriji i uz niz pokusa objasnio princip djelovanja i povijesni razvoj te grane fizike i njenih uređaja (koji su fascinantan komad tehnike danas u odnosu na prilično jednostavnu izvornu konstrukciju).

«Ta divna svjetlost» - pokazala se uistinu divnom zaokružujući neke temeljne pojmove i, u mojem slučaju, ispunjujući neke rupe u dotadašnjoj spoznaji a kretalo je, kao i neka druga, od Snellovog zakona.

«Sunce – svemirski laboratorij» - astrofizička je tema iznimne vizualne prezentacije (sam autor je svoje iznošenje nazvao slikovnicom), meni jedna od najuspjelijih na ovom festivalu. Govori ponajprije o procesima na Suncu kroz niz kratkih clipova, slika i ponešto simplificirane matematike.

«Tamna strana svemira» – usprkos intrigantnom naslovu krajnja apstraktnost teme prepriječila se između mene i spoznaje. Kozmološka konstanta, Dopplerov efekt, podatci o starosti i teorije (ili su to aksiomi?) o stupnju zakrivljenosti svemira jedino su što sam pohvatao. Osim nekog općenitog predznanja o širenju Svemira nije bilo ničega što bi mi pomoglo u shvaćanju.

«Einstein i njegova kozmološka konstanta» – dojma sam da je ovo bilo centralno predavanje cijelog festivala ili je barem pobudilo adekvatan interes i reakcije. Meni je interesantno, sa sociološkog i općenito društveno – znanstvenog stajališta, bilo promatrati postepen rast polemizacijske sile u publici koja je kulminirala na samom kraju nizom komentara, pitanja, tvrdnji i sl., većinom najpotkovanijeg, doktorskog soja. Sjajan predavač, zoran i temeljit zadržao je pozornost publike usprkos, za većinu, teško shvatljivoj temi.

«Saturn – gospodar prstenova» mogao se zvati i Misija sonde Haygens – Cassini jer je o njoj bilo više riječi nego o Saturnu i pripadajućim prstenovima (ne zbog loše pripreme nego zbog malo zanimljivih činjenica). Vrlo zanimljiva prezentacija, tehnički i izričajem, koju je neimenovani pojedinac u publici sa povećim naočalama i očito nedovoljnim obrazovanjem (koliko god doktorsko ili profesorsko bilo) pokušao opstruirati nedotupavnim pitanjima i tvrdnjama. U tome nije uspio jer je mladi autor na svoju temu potkovan do suludih detalja (primjerice broj, većina i materijal padobrana sonde). Među tri osobna favorita.

«Zlatni metak» – predavanje održano pred nekolicinom, prvenstveno zbog termina. Zanimljiva tema (primjena fizike u balistici i kriminalistici općenito), nezainteresirani predavač.

«Špilja – podzemni fizikalni laboratorij» hermetična tematika (u doslovnom i prenesenom značenju) prikazana je na kvalitetan i sveobuhvatan način, što je značilo koketiranje sa biologijom i ekologijom te je razbilo neka uopćena mjenja.

«Tsunami» - po mom sudu najbolje predavanje, ne samo zbog svoje aktualnosti. Osim didaktične imalo je i punokrvnu znanstvenu ulogu, poduprto je konkretnim istraživanjima, nepretenciozno i realno izneseno.

«Oblici u energetskom krajoliku» – A. Šiber je još jednom, nakon «Vrlog novog nanosvijeta» pokazao prirodan talent za senzacionalan prikaz «teških» tema. Nije bilo lako slijediti njegovu osnovnu misao, za koju mi se čini da je izvorno motivirana traženjem pravilnosti u prirodi, koja je afirmirala i niz filozofskih pitanja (viruse je proglasio «nimalo čudnim oblikom» što je obrat u odnosu na uopćenu svijest o njima). Svoje je postavke autoritativno branio do kraja.

«Termodinamika u konačnim sistemima» - tematika koja je dobro legla genijalnoj mladeži u publici kojoj su se okice caklile od grafova i jednadžbi. Ja nisam stigao dalje od poimanja konačnog sistema a i to je vrlo relativna izjava.

«Supravodljivost – znanstvena egzotika ili je i oko nas» - šteta što nije bilo vremena za više praktičnih primjera primjenjivosti supravodljivosti. Pokusi koji rezultiraju levitacijom uvijek su atraktivni. Fenomen je predstavljen temeljito i razumljivim jezikom uz, neupućenima, zanimljivu statistiku (cijene, temperature...).

«Pogledajmo u naše tijelo» - vickasti predavač modernom je tehnologijom okrenuo pokoji želudac, ponudio neke povijesne zanimljivosti i prikazao još jednu u moru primjena fizike.