Iako je već kraj listopada nije bilo hladno. Imali smo jednu od težih misija u ovom projektu - dvostruka posjeta u Novalju i Zadra osiguravala je velik fizički i mentalni napor, no uz pravo društvo i te su prepreke savladane.

U osnovnoj školi A.G. Matoša dočekali su nas veseli učenici sedmih razreda koji su tek počeli otkrivati što je fizika. Na njih smo najviše trebali paziti kako im pokazati svu zagonetku mikro/makro svijeta u najboljem svjetlu. Jer ipak - ako ambasadori fizike ne uspiju sada; ona im ostaje kao nešto daleko, nedohvatljivo; nevrijedno truda... Uz nešto širi asortiman eksperimenata nego ranijih posjeta vjerujem da smo uspjeli u svojoj misiji. Pola je čokolade zbog toga platilo životom, no ne možeš skuhati pire ako ne omekšaš krumpir. Nećemo reći koja je čokolda bila - da ne bi rekalmirali proizvođače... (Sve OK; nije Milka)

Sljedeća točka dana je bila Zadarska privatna gimnazija gdje smo dočekani od naše nedavne kolegice prof Svjetlane "Sviće" Balić. Odavde su potekli neki od naših najboljih studenata i još uvijek imaju odličnu suradnju sa svojim učenicima. Međutim, čim smo vidjeli gdje su smješteni i kako nećemo moći autom do nje - zvali smo snagu mladosti iz gimnazije. Mislim da se više nitko neće javiti da nosi levitator.

Na putu kući Iva i ja smo zadrijemali u autu i zahvaljivali na A1 autocesti jer smo bili već podosta umorni.

Na kraju, htio bih se posebo zahvaliti dr. Mirku Planiniću na ugodnom društvu, odličnoj vožnji, velikom srcu i pomoći što nam je pružio u organizaciji i izvedbi ove posjete.