Svanuo je lijep suncan dan, kao idealan za mali izlet do mora. Nakon odredjenih teskoca u rent-a-caru, Borisov tata (kojemu jako puno zahvaljujemo) ustupio nam je kreditnu karticu bez koje ne mozemo unajmiti auto. I tako smo negdje oko pola deset dobili jedan krasan auto, Opel Astru Classic i krenuli prema faksu. Vozio sam ja.

S faksa smo nakrcani svim potrebnim stvarima krenuli oko pola jedanaest. Nakon sto smo se izvukli iz zagrebacke vreve, na autocesti Zagreb- Karlovac docekala nas je magla, a kad smo stigli u Gorski kotar, najedanput se sve razvedrilo! Vrijeme je bilo prekrasno i uzivali smo u vidicima koje samo Gorski kotar pruza, uz pogled na snijeg na vrhovima planina. Kad smo izasli iz tunela Tuhobic i stigli na Kvarner, docekala nas je mala burica, al vrijeme je bilo izvrsno! Pred Gimnaziju "Andrije MOhorovicica" stigli smo malo poslije pola jedan, a u razredu su nas vec cekali ucenici. Rekao bih da ih je bilo najmanje razred i pol. Uglavnom, puno ljudi.

I najprije je prof. Orlic odrzao predavanje o tsunamiju 26.prosinca 2004. u Indijskom oceanu, te malo o Andriji Mohorovicicu, a zatim smo mi krenuli na pokuse. Sve je bilo malo na brzinu, jer nismo imali puno vremena, buduci da su nas oni ocekivali vec od 11. Tekuci dusik je izazvao puno zanimanja medju profesorima koji su odmah pokusavali naruciti nekoliko litara...Pokusali smo i pokus s cokoladom i odredjivanjem brzine svjetlosti. I dok se Boris nesto zapricao, ja sam nesto prtljao oko kabela, i odjednom se iz mikrovalne pocelo dimiti. Ja otvorim vrata, a iz mikrovalke pocinje izlaziti dim onako bolesno sivozelene boje... Sto se dogodilo? Pa previse smo ostavili cokoladu u mikrovalnoj, tako da je vec i stiropor zagorio. Uglavnom, svi su pokusi uspjeli.

Nakon obavljenog posla, otisli smo malo u zbornicu, gdje su 2 profesora fizike i jedna profesorica odmha izvukli odnekud neki viski. A poslije toga krenuli smo na pice u Grand Hotel Bonaviu koji je odmah do skole. Za to vrijeme ja sam premjestao auto i trazio drugo parkiraliste...sto je u Rijeci prilican problem jer tesko nalazite mjesto, a ako ga i nadjete, onda je vjerojatno na nizbrdici.

Nakon toga malo smo prosetali po rivi, posjetili Gat Karoline Rijecke, vidjeli brod "Liburniju" i oceanografski brod dubrovackog sveucilista "Nase more" (ali nazalost nikog nije bilo na brodu) , a onda smo se zaputili u Bistro "Fiume" (koji nam je preporucio Borisov tata) na kasni rucak ili ranu veceru. Tamo nas je posluzivala domacica gospodja Nena, i tako smo mi uzivali u pravim ribljim specijalitetima: bakalaru, kozicama i lignjama na zaru.

Nakon toga smo se uputli u malu setnju, prosli Korzo, otisli u Guvernerovu palacu gdje smo malo razgledali makete brodova i zbirku oruzja, a onda smo otisli kod Borisovih roditelja koji su nas pocastili cajem..i oko osam sati smo se uputili prema Zagrebu.

U Gorskom kotaru nas je uhvatila velika magla, vidljivost je bila na mjestima oko 20 m, ali sve je proslo super i dosli smo oko 22 sata u Zagreb ...i tako je zavrsilo nase putovanje u Rijeku...