Dakle, pretprošlog petka smo se nas hrabrih trojica uputili u malo mjesto zvano Gornja Rijeka kraj Križevaca. S obzirom da je predavač koji je trebao ići s nama imao nezgodu, uletio sam ja sa autom a Boris i Nikola su bez straha pristali ući u moj auto . Krenuli smo tog petka ujutro u 8 sati u maglu i put je prošao prilično okej, osim što smo jednom maaaalo krivo skrenuli, pa završili u nečijem dvorištu , ali nismo se dali smesti, nastavili put i našli Osnovnu školu Sidonije Erdody u Gornjoj Rijeci pukom slučajnošću jer smo skontali da bi se baš tu sad trebali okrenuti jer kao nismo našli školu - kad ono, škola ispred nas!

Bili smo ugodno dočekani od strane oko 40ak osnovnoškolaca koji su nas gorljivo isčekivali. Uglavnom, sve je u početku išlo glatko, sve smo uspjeli složiti, jedino smo malo imali problema sa stabilizacijom tanjura na levitatoru, no i to smo sredili. Tako da smo ubrzo nakon dolaska mogli početi, tj. Nikola koji je održao kratko predavanje o Svjetskoj godini fizike, nakon čega sam uslijedio ja sa pokušajem da osnovnoškolcima objasnim kako izgleda atom preko jednog zgodnog programčića koji prikazuje gustoce vjerojatnosti za različita kvantna stanja. To su relativno dobro primili, no onda je tek počela prava zabava - pokusi!

Prvo smo krenuli sa ultimativnim hitom - tekućim dušikom! Nakon par riječi o čemu se tu radi, pokazali smo im fontanu, zamrznuli bananu i s njom uspjeli zabiti čavao, napuhali smo balon itd.. Tokom svega toga Boris je uporno reklamirao geofiziku, pričajući kako je 'ova para od dušika zapravo oblak vodene pare, a oblaci.. eeee, to se radi na geofizici..' To im je bilo i više nego impresivno, a nastavili smo paljenjem žarulje u mikrovalnoj. Pokušali smo tokom svih pokusa što više ostvariti kontakt s njima, da ih pitamo što se tu događa i zašto, a čak je i bilo relativno dosta pitanja. Uslijedilo je mjerenje brzine svjetlosti čokoladom u mikrovalnoj gdje su nas malo zbunile kockice čokolade, koje su formirale nešto nalik brijegovima valova.. Uglavnom, dalje smo nastavili sa induktorom, gdje je mene tu i tamo podragao koji kilovolt izboja, al bilo je ok Na kraju je došao levitator koji je radio savršeno, jedino nam se nije baš tanjur nešto znatno uzdigao nakon što smo ga polili tekućim dušikom, al dalo se primijetiti. Djeci se vrlo svidjelo kako smo sve to izveli, što smo mogli saznati iz utisaka nakon svega, kad smo ih upregnuli da nam pomognu nositi stvari.

Nakon posjeta bili smo pomalo neugodno konstantno požurivano 'da više završimo sa svime time' jer se spremala proslava rođenja nekog unuka, pa se pored laptopa koji sam ja pokušavao isključiti (s obzirom da su mi ištekali projektor iz struje prije nego sam ga stigao ugasiti) uredno naguravala janjetina. No, to po stranu, profesor Marenčić, profesor koji nas je pozvao u posjetu, nas je ugodno iznenadio pozvavši nas na ručak na Kalnik, gdje smo se fino najeli uz ugodno društvo prof. Marenčića.

Krenuli smo polako natrag prema ZG, gdje smo se imali prillike lijepo napričati s obzirom da smo iz prostranstva autoputa i prigradskih cesta upali u zagrebačku gužvu..